Da li treba čitati samo dobre knjige ili i one malo manje dobre? / Da li treba čitati sve žanrove ili se držati samo određenih?

Često se pitam da li se knjige mogu podeliti na dobre i loše? A još češće da li je dobro čitati knjige različitih žanrova ili se držati samo određenih?
Da probam da odgovorim na oba pitanja.


Mislim da se knjige ne mogu podeliti na dobre i loše. Nikako se tu ne može postaviti jasna i oštra granica. Svakako postoje dobre knjige i one koje su manje dobre, ali ne i veoma loše. Postoje one koje te oduševe i koje se pamete, ali i one koje razočaraju, što opet ne mora da znači da su one loše, prosto ne prijaju svima. Svaka knjiga mora da ima nešto dobro, pa makar to bila jedna rečenica ili jedan opis neke situacije ili pojave. Jedna knjiga se može nekom dopasti a drugom ne.  

Ne volim kad neko čita baš sve, ali još manje kad neko čita samo, na primer, klasike i ništa drugo ne uzima u ruke. 
''Sofi Kinsela? Ma kakvi! Ja čitam samo dobre stare klasike, sve ostalo je za glupake i gubljenje vremena!'' 
Ne volim takve ljude, a ima ih puno. Najviše poznajem one koji čitaju samo naučnu fantastiku ili samo kriminalistiku (i misle da je to mnogo dobro i kvalitetno...aha). Ja sam uvek više za to da se čita više žanrova, da se čita puno dobrih knjiga, ali da se i nekad pročita neka lagana za opuštanje i uživanje. Pa sigurno neću da odem na plažu ili pored reka da odmorim i ponesem Gorski vijenac, Rat i mir, Braću Karamazove... Molim lepo, dajte mi Sofi Kinselu, Saru Desen, Aleksandru Poter (neku od ranijih, rado ću pročitiati ponovo), Sesiliju Ahern.... Volim i da pročitam i neku knjigu za koju i nisam sigurna da će mi se dopasti samo da vidim o čemu se radi jer svi pričaju o tome, pa prosto moram da znam o čemu je reč kada toliko ljudi kupuje tu knjigu (Pedeset nijansi siva). Ipak, postoje i neke knjige koje zaista nikada ne bih pročitala, prosto me ne privlače i mislim da ni moja radoznalost nije toliko jaka da bi ih pročitala ( Jelena Bačić Alimpić, Zoranah).