Zanimljivosti o Šekspiru / Šekspirovi citati

Na današnji dan, 23.04.1616. preminula su dva velika svetska književnika - Servantes i Šekspir i ovaj dan se obeležava kao Setski dan knjiga, u tu čast, evo nekoliko zanimljivosti o Šekspiru i nekoliko njegovih citata. 





  • I Šekspirovi roditelji i Šekspirova deca su bila nepismena.
  • U Šekspirovo vreme ženama nije bilo dozoveljno da glume u pozorištu, dakle, muškarci su se preoblačili u žene i glumili i ženske uloge. U komadu Kako vam drago devojka Roslinda se pretvara da je muškarac, zamislite muškarca koji glumi ženu koja se pretvara da je muškarac. :)
  • Napisao je 37 drama i 154 soneta. 
  • Njegova žena zvala se Ana Hatavej i bila je starija od njega osam godina. Imali su troje dece. Njihov sin Hamnet preminu je kada je imao 11 godina.
  • Smišljao je nove reč. U Hamletu su pominju čak 600 novih reči koje je sam izmislio.
  • Tolostoj ga je smatrao šovinistom.




Biti ili ne biti?

Svet je zanimljiv onoliko koliko smo mi radoznali.

Ovo je iznad svega: budi sebi veran. I onda će dođi, ko za danom noć, da nećeš biti krivac nikome. 

Kako oni koji su izdani  bolno osećaju izdaju, ipak je izdajica onaj koji je nesrećniji. 

Dobro otvori oči kad se ženiš, a posle ih zatvori.

Ženi koja nije kadar da svali svoje pogreške na svog muža ne dajte da sama doji dete, jer će ga odagajiti kao budalu. 

Ima ih koji se rađaju veliki... i onih koji osvajaju visine. 

Moja je dobrota bezgranična poput mora. Moja je ljubav podjednako duboka. Što više dajem tebi, to više imam sam, jer oboje smo beskonačni. 

Mnogo je bolje plakati od radosti nego se radovati tuđem plaču. 





Gde kupujem/pozajmljujem knjige? Leskovac/Niš

Verovatno sam već spomenula, ali ajde da ponovim još jednom, jer ne znam kako drugačije da počnem ovaj post, ja sam iz jednog sela blizu Leskovca, a trenutno živim u Nišu. Zašto je to sada važno, pa želim da napišem jedan post o tome gde ja kupujem, odnosno pozajmjujem knjige, pa pošto  boravim u ta dva grada onda će ovaj post biti posvećene knjižarama i bibliotekama iz Leskovca i Niša.




Leskovac



Prvo Leskovac zato što je sa njim sve počelo.
Kada sam pošla u Gimnaziju odmah sam se učlanila u biblioteku Radoje Domanović, u to vreme je članarina bila oko 400 rsd, sada zaista ne znam kolika je jer trenutno nisam član, ali ću se svako učlaniti kada počne leto jer ću ga provesti u selu i prosto ne mogu da dolazim u Niš samo da bih pozajmila knjige iz biblioteke. Ja sam član leskovačke biblioteke bila, dakle od prve godine ginazije pa sve do prošle kada mi je istekla članska kartica poslednji put i ja je nisam produžila. Ono što mogu da kažem je da je ODLOČNO opremljena, čak ima i naslove kojih neam u Nišu. Svi su ljubazni i fini, bar su prema meni uvek bili takvi. Neće stati dok mi ne pronađu knjigu koju sam potražila, a kad god nisam mogla da se odlučim šta da uzmem uvek su mi davali odlične preporuke. Mogu da iznesem više knjiga odjednom, mogu da ih zadržim i duže ako želim, mada ja uvek poštujem taj rok od dve ndelje i nikada ga ne prekoračim. Jedno im nedostaje stručna literatura, ali što se tiče drugih knjiga i te kako su dobro opremljeni. Skoro su je i renovirali, tako da je sada još lepša i bolja. 
Mislim da su sada i sklonili ovaj kiosk tako da se ulaz odlično vidi.
Naša biblioteka jeste mala, ali je više nego dobro opremljena i svi su veoma ljubazni. 





Salon knjiga


Oni koji su iz Leskovc znaju da se ova knjižara nekada nalazila nedaleko od Gimnazije, kada se krene prema centru. To je moja omiljena knjižara i dok se nije otvorio Lagunin klub, ja sam knjige kupovala tu, međutim, prosto sam morala zbog ne malog popusta da kupujem Lagunine knjige u jednoj drugoj knjižari. I ovde je bilo popusta i akcija, mislim da su imalai svake srede popust od 10%, a kada se obeležava dan knjige onda bi delili i neke knjigice besplatno. Dobro su snadbeveni i ima tu svega, od beletristike, klasika, rečnika do udžbenika za školu. Da ne zaboravim da kažem, da su oni svoju radnju premestili na Širokoj čaršiji, odmah pored LKC i to je sada već pravi književni klub. Sada je to Salon knjiga. Samo ja tu radlju nisam posetila :( Verujem da su sada još bolji nego što su bili. Stalno organizuju književne večeri i dovode pisce. 




Knjižara Kultura

Knjižara koja se nalazi u parkiću u centru Leskovca. Ceo sprat je posvećen knjigama i ovde je Lagunin klub, tako da sam se ja tu upoznala sa tim popustima koje Laguna nudi i tu sam kupovala njihove knjige. Često se dešava da ovde ne važe akcije koje važe u ostalim Lagunina knjižarama. Ovo mi i nije neka omiljena knjižara, tu sam prosto kupovala zato što sam u tom trenutku jedino tu imala Lagunin popust.


Niš


Biblioteka filozofskog fakulteta


Ovu biblioteku ću samo kratko da spomenem, jer mislim da ona ne može puno da pomogne, sem onima koji idu na ovaj fakultet. Članarina je besplatna za sve studente koji studiraju ovde i tu su uglavnom stručne knjige koje mogu da ise iskopiraju ili pozajme za čitaonicu.








Niška gradska biblioteka Stevan Sremac se nalazi nedalekod od Pravnog fakulteta, u ulici Borivoja Gojkovića. Godišnja članarina je 700 rsd, ali nekoliko puta godišnje postoje akcije kada može da se uplati za upola manje, ja sam tako iskoristila taj popust prošle godine. 
Vemoa je velika i bogata. Ima više odeljenja, ja najčešće posećujem odeljenje beletristike koje je odmah na prizemlju levo, na spratu je stručno, zavičajno... Dečje odeljenje je istureno, pa se nalazi preko puta pozorišta.
Uglavnom su svi ljubazni, mada ponekad hoće da prave problem oko nekih knjiga, kažu zabranjeno iznošenje, a meni treba. Nervira me to što kao postoji rok od 15 dana za vraćanje koji ja uvek poštujem, međutim, postoji masa ljudi koja ne vraća knjige i oni ništa ne preduzimaju povodom toga. Pošto imaju elektronsku pretreagu na sajtu, ja uvek prvo proverim da li je ta knjiga koju želim slobodna i veliki broj knjiga nije slobodan već godinu dana, ne zato što ide iz ruke u ruku odmah, već zato što ih neki ljudi ne vraćaju. 
I da, moram da spomenem akciju od pre mesec dana, kada su delili besplate knjige.





Lagunin klub Niš


Ne znam kako se tačno zove ova knjižara, ali ja je znam kao Lagunin klub, nalazi se u samom centru nedaleko od Konja. Osim Laguninih knjiga, tu su i knjige svih ostalih izdavača. Zante kako već sve funkcioniše sa karticom i popustima. 

Vulkan knjižara

Vulkan je konačno otvorio knjižaru i u centru Niša. Nalazi se u Forumu na poslednjem spratu. Do sada je bila neka knjižara u Merkatoru, ali ja tamo nisam išla, tako da sam bila oduševljena kada se otvorila ova u centru i već sam je posetila više puta. Pored onog stalnog popusta od 10%, stalno organizuju akcije i rasprodaje. 

Indigo

Knjižara koju sam posetila samo jednom kada sam kupovala Safonove knjige. Indigo se nalazi u samom centru na šetalištu. I veoma je bogata i lepa. 



Kod Pravnog fakulteta je knjižara Zavod za udžbenike koja je meni važna zbog fakulteta i jeftinih klasika. 



U samom centru, na šetalištu, je i Evro - Giunti, ali ja ga nisam posetila. 


Tu su uvek i ulični prodavci i bubljaci gde se za male pare može pronaći svašta. 

Čitanje - dozvoljeno

Na RTS1 se svake subote emituje jedna odlična emisija Čitanje - dozovoljeno. Ovo nije prvi put da je neka emisija posvećena piscima, knjigama i čitanju, ali je jedna od boljih. Srećom, te je dostupna i na YT tako da oni koji nisu čuli do sada za nju ili koji su je propustili mogu da pogledaju. 
Ja sam oduševljena. Obavezno pogledajte! Može toliko toga da se nauči! Ja sam naučila, a još sam i dobila i motivaciju da naučim još više jer su glavni junaci puni znanja!






Sećanje na ljubav

Nikad sama ne bih ni pogledala ovu knjigu zbog njenog naslova jer sam bila ubeđena da je to neka patetična ljubavna priča o nekoj savremenoj ljubavi dvoje mladih, međutim, sasvim slučajno sam na Instangramu videla da je neka devojka napisala da je to knjiga zapravo o Drugom svetskom ratu. Poželela sam da je pročitam i pošto posle tri meseca nisam uspela da je nađem ni u jednoj biblioteci u kojoj sam član odlučila sam da je kupim.
Na jednom venčanju u Njujorku 2000. godine susreću se baka i deka i on nju prepoznaje kada na njenoj podlaktici vidi logoraški broj. Ostatak knjige nam prikazuje njihove živote, dakle, priču vidimo i iz ugla Lenke i iz ugla Hozefa. Oni žive u pragu srećno sa svojim porodicama sve dok ne započne Drugi svetski rat. Ratu je posvećen samo drugi deo knjige, očekivala sam da će biti jezivije. Možda i jeste jezivo, ali sam ja pročitala strašnije knjige tako da je ovo lagano. Neki delovi i opisi mi se nisu svideli, previše su poetični, previše savršeni.





Izadavč: Vulkan;
Godina izdanja: 2011, kod nas 2013.;
Žanr: ljubav, drama, rat;
Ocena (od 1 do 5): 4;
Naslov originala: The lost wife;
Broj strana: 334;

Knjige koje sam kupila u ovoj godini....

Pošto nisam tako dugo pisala, a odlučila sam da se vratim pisanju blog, prosto imam potrebu da podelim ovde koje sam sve to knjige kupila do sada u ovoj godini. Da, poslednji post o kupovini knjiga je bio još prošle godine.



Za rođendan sam u Laguni imala popsut od, čini mi se, 40%, pa sam iskoristila tu priliku da kupim knjigu Sva svetlost koju ne vidimo. Jako sam je želela i stalno sam govorila da ne mogu izdvojiti toliko novca za samo jednunu knjigu, ali kada mi se se već ukazao toliki popust, nije bilo dvoumljena, odmah sam se odlučila da to bude baš ta knjiga. Naravno, tada su bili izašli i Koreni, iako ja imam kopiju ove knjige, Dobrica je jedan od mojih omiljenih pisaca, tako da... :)



U Nišu su nedavno otvorili novu Vulkan knjižaru u Forumu. Na otvaranju je ceo asortiman bio na popusto od 20% pa sam prosto morala to da iskoristim i da uzmem konačno i nihovu karticu. Cilj mi je bio da kupim knjgu Sećanje na ljubav koju sam tako jako želela da pročitam a nigde nisam mogla da je pronađem. Kad sam već ušla reko hajde samo jedan klasik. I jedva sam se odlučila da to bude Slika Dorijana Greja. Ja baš nisam oduševljena ovim izdanjima. Ne sviđaju mi se, pre svega naslovne strane, ne volim kada stave na knjigu scene iz filma (Bljak!), ali me nešto privlači i prosto ne mogu da im odolim. 



Mom bratu je bio osamnesti rođendan prošlog vikenda, pa sam i ja dobila neki dinar i odlučila sam da deo uložim u knjige (deo u garderobu, jer ja u poslednje vreme svaki dinar dajem za knjige i knjige i bukvalno nemam šta normalno da obučem). I tako sam se oduševila kada sam videla da je Laguna izdala novi roman Toni Morison Žena u belom. A ostatak novca sam htela da uložim u klasike, ali da izbegnem ove Vulkanove! Ali reko, kad sam već započela sa Slikom Dorijana Greja, ajde da nastavim sa tom kolkecijom. Uzela sam još i Velika očekivanja, Gospođu Bovari i Frankenštajna. Iz ove kolekcije možda uznem samo još Anu Karenjinu. Ostala neću sigurne jer neke već imama od drugih izdavača. Mada Majstor i Margarita mi je na bosanskom, možda i nju uzne. Evo, ne znam više. 

Snežna Latica i lepeza tajni



Nedavno sam pročitala ovu knjigu i veoma mi je žao što je nisam odmah preporučila jer je na mene ostavila veoma snažan utisak i verujem da sam odmah napisala nešto o njoj da bi to bilo mnogo bolje i snažnije.
Ovo je knjiga o prijateljstvu dve devojek koje su, kako tradicija nalaže, upoznali njihovi roditelji da budu najbolje drugarice i da sve dele do kraja života, da pomažu jedna drugoj. Radnja se odvija u devetanestom veku u Kini, u vreme kada su devojčicama vezivana stopala da bi ostala što manja i gde su stopala bila simbol intime i lepote, gde je devojčici bilo određeno kada i za koga će da se uda već sa nekoliko godina. Pratimo prijateljstvo Lili i Snežne Latice od njihovog detinjstva pa do same smrti. Kako su one uspele da ostanu u kntaktu tako što su se dopisivale preko tajnog pisam koje su ispisivale na lepezi. Knjiga je veoma snažna, na momente potresna, nije predvidiva, i uvek bi se iznenadila kad bi se nešto novo otkrilo. Može se mnogo toga naučiti o Kini, njenoj kulturi i tradiciji.

Izdavač: Čarobna knjiga;
Godina izdanja: 2012;
Broj strana: 352;
Ocena (od 1 do 5): 5;

Sluškinjina priča - Margaret Atvud

Već duže vreme tragam za ovom knjigom, u knjižarama je nema. Odvano rasprodata. Nalazim je na nekim sajtovima gde je preporučuju kao knjigu koju svaka žena treba da pročita, il pak među onima gde navode da je zabranjena u nekim državama. Nisam ni čitala sadržinu knjige. Prosto me privlači to što toliko ljudi preporuči. Pozajmila sam je iz biblioteke pre neki dan I počela da čitam. Nisam znala ništa o njoj, očekivala sam da je radnja smeštena u srednjem veku ili bar s početkom 20.veka. Međutim…

Margaret  Atvud


Rođena u Otavi 1939. 

Sluškinjina priča




Koja je uloga žene u društvu? U Republici Galada postoje žene koje služe samo za razmnožavanje. I naša junakinja je jedna od njih. Ona svojim rođenjem nije predodređena da bude sluškinja, već je živela normalnim I srećnim životom, imala svoju ljubav I svoje dete. Posle državnog udara I onog trenutka kada Amerika postaje fašištička država, kada se uvode novi zakoni, a žena gubi sva prava, ona postaje jedna od Sluškinja. Dobija crvenu odeću koju mora uvek da nosi, kao I svaka druga žena koja ima tu ulogu, kao znak raspoznavanja.Sad živi kod jedne porodice, ima svog Gospodara, tu je I njegova žena koja nije mogla da mu rodi naslednika, pa su sada doveli Sluškinju sa kojom će se razmnožavati. Njena jednia svrha je da mu bude pokorna, ako to ne uradi, biće obešena na zidu Spasenja. Njeno trenutno ime je Fredovica, tako se zove jer trenutno pripada Fredu, sa njim treba da se razmnožava. Dok sedi u toj kući, ona se bez ikakvog reda priseća ranijeg života, I onog dobrog I onog lošeg. Njene misli lutaju I menjaju se, a mi ih veoma jasno vidimo. Ne sme da napravi ni jednu grešku, ne sme da prekraši ni jedno pravilo. Oko je posmatra. I za najvanju sitnicu može da bude ubijena.
Stil je živopisan. Svi opisi su vrlo detaljni. Sve deluje realno, njena patnja, njena iskušenja.

Izadavč:  Laguna;
Godina izdanja: 1985; kod nas 2006;
Žanr:  Socijalna fantastika;
Ocena (od 1 do 5): 5;
Naslov originala:  The Handmaid’s Tale;
Broj strana: 337;

Po ovoj knjizi je 1990. snimljen i istoimeni film.

Violina iz Aušvica – Marija Anđels Anglada

Nema potrebe da se ponavljam koliko volim da čitam knjige o ratu. Za ovu knjigu sam saznala od Simone Jovanović koja je spomenula u komentrau posta gde sam ja preporučila knjige koje su sa tematikom rata i holokausta. Nisam mogla nigde da je pronađem da je kupim, a iskreno, nisam se ni trudila kao što umem. Kada sam odlučila da započnem moju malu avanturu pozamljivanja i čitanja knjiga iz biblioteka odmah sam potražila ovu knjigu. Tako da, još jednom hvala curi koja mi je preporučila ovo delo, sama ga nikad ne bih pronašla, a knjiga me je priločno dobra.


U priču nas prvo uvodi violinista koji upoznaje violinistkinju Reginu i od nje dobija neke beleške koje zapravo svedoče o njenom stricu Danijelu koji je prošao kroz pako logora. Regina je sasvim slučajno, kao trogodišnjakinja, uspela da izbegne logor i smrt, ali ne i njena porodica. Ona je sada starija žena koja svira jednu posebnu violinu. Kako je do nje došla, saznajemo iz malopre pomenutih beležaka.
Upoznjemo se zatim sa Danijelom, koji je završio u logoru zato što je jevrejin. Odvojen od svoje porodice, odmah po hapšenju, pokušava da zaradi za hranu redeći kao stolar, trudi se da izbegne strašne logorske kazne svojom poslušnošću i da izbegne iživljavanja bezdušnih SS-ovca.  Jednog dana instinktivno stupa u sred zabave vojnika pokušavajući da odbrani violinistu koji je loše svirao zbog pukotine  violini, a ne da bi se šalio sa vojnicima. Time otkriva svoje pravo zanimanje. Izbegava kaznu, ali dobija zadatak da popravi violin do zore, a zatim I da nampravi jednu.
Stil je lagan. Iako stalno skače sa teme na temu to nikako ne smeta. Veoma slikovito I realno opisuje sve strahote rata I logora. Danijelovo unutrašnje stanje, njegova psiha, veoma su lepo, slikovito I detaljno opisani. Zasmetali su mi predugi opisi izgradnje violin. Zasmetao mi je drugi deo koji je nekako nedorečen I nabacan, kao da nešto nedostaje. Očekivala sam malo više jezivih scena.
Zanimljivi su dokumenti koje pisac prilaže na početku svakog poglavlja, jer su oni, kako i sama svedoči na početku knjige, originalni i istiniti, što samo daje još veću snagu ovoj knjizi.

Izadavč: Dereta;
Godina izdanja: 1994, kod nas 2014;                                
Ocena (od 1 do 5): 4;
Naslov originala: El violi d’ Auschwitz;
Broj strana: 100;


Trilogija nevidljivog – Milarepa i Gospodin Ibrahim i cvetovi iz kurana– Erik-Emanuel Šmit

Kao što spomenuh u predhodnom postu, pošto sam knjigu Oskar i gospođa u ružičastom mantilu pročitala u jednom dahu, već sam sutradan otišla u biblioteku da uzmem i još dve knjige iz triulogije. Iako je ovo prva knjiga, knjige se mogu čitati i preko reda, nisu vezane istom radnjom.



Milarepa

Ova kratka priča sadrži nekoliko kraćih međusobno povezanih priča. Jedna nam govori o Milarepi i Svastiki. Radnja je smeštena u Tibet. Svastika je imao veliko stado koza i živeo sa svojim roditeljima, međutim jednog dana je đavo zaposeo njegove koze te su sve izginule. Zbog toga se on i njegova porodica sele kod jednog bogatog rođaka koji ima sinčića Milarepu. Kada je Milarepa imao šest godina, njegov otac je preminuo, te je nasledstvo ostavio Svastiki, ali samo da ga sačuva dok Milarepa ne sazre. Međutim, Svastika ne poštuje to pravilo već iz dna duše mrzi i maltretira Milarepu, njgovu sestru i majku. Zanimljivo je to da različite delove priče vidimo iz različitih uglova, I iz Svastikinog I iz Milarepinog.
Priča kratka i jasna, sa veoma jasnom i poučnom porukom. Govori nam o krađi, osveti, pokajanju,  ne bih više ništa da otkrivam.
Citati:

Lakše je činiti zlo nego dobro, zlo se nanese očas posla, bez ikakve muke, ali je to lepak koji se teško skida.

Ko previše želi narušava svoj duševni mir.

Duh koji ume da se zadovolji onim što ima, da ograniči svoju želju za susretom, jeste pobednički duh.

Izadavč: Laguna;
Godina izdanja: 1997, kod nas 2004;
Broj strana: 69;
Ocena (od 1 do 5): 5
Naslov originala: Milarepa

Gospodin Ibrahim i cvetovi iz kurana

Priča o dečaku koji se zove Mojsije, a zovu ga Moma. On živi u tamnom stanu sa ocem advokatom, koji je strog, hladan i velika škrtica. Odlučuje da počne da potkrada svoga oce. Upoznaje starog prodavca Ibrahima. Pisac nam na dirljiv i snažan način prikazuje odnso oca i sina. Odnos dečaka jevrejina I starca muslimana. Piše nam o prijateljstvu, lopovluku, sazrevanju.
I za ovu knjigu važi sve ono što I za predhdne dve. Da se ne ponavlajm.

Izadavč: Laguna;
Godina izdanja: 2001, kod nas 2004;
Broj strana: 90;
Ocena (od 1 do 5):
Naslov originala:Monsieur Ibrahim et las fleurs du Coran


Trilogija nevidljivog – Oskar i gospođa u ružičastom mantilu – Erik – Emanuel Šmit

U ponedeljak 14. decembra povodom Dana biblioteke, niška biblioteka je ponudila popust za članarinu umanjen 50%, što je svakako lepa stvar, jer su knjiški moljci mogli da priušte godišnju članarinu za svega 350 dinara umesto 700, koliko je inače. Meni je kartica bila istekla još pre mesec dana i srećom je nisam odmah produžila jer ne bih uštedela koji dinar. Razmišljam kako se redvno učlanjujem u biblioteku u Nišu već tri godine, a uzimam samo knjige koje su mi potrebne za fakultet. Bilo je vreme kada sam, dok sam išla u gimnaziju i bila član leskovačke biblioteke svake nedelje uzimala po dve knjige, a sada ni jednu za tri godine. Nije da nisam čitala, jesam, ali nije to kao pre. Uglavnom, ono i što sam pročitala bilo je iz moje biblioteke ili u elektronskom iydanju. Rekoh, hajde za promenu da uzmem nešto lagano i kratko da pročitam. Bliže mi se ispiti, a ja još  nisam pročitala ni jednu Njegoševu knjigu, ostala su mi još neka Sterijina dela, pa još i Gundulić. Pošto sam videla kod Aleksandre sa bloga Books and Lilies (ponovo) ovu knjigu, zagolicala mi je maštu i dobila sam želju da je pročitam. Kratka i lagana. To mi treba. I tako sam, ne znajući da je ovo trilogija, otišla da produžim člansku karticu i uzmem ovu knjigu, sa ciljem da za dve nedelje posetim ponovo biblioteku, vratim je i uzmem Memoare Mateje Nenadovića koji su mi potrebni za ispot. Međutim...



Pre nego što počnem da pišem o delu, da spomenem i to da sam već posle jednog dana trčala u biblioteku da uzmem i druge dve knjige ove divne trilogije.

Sve tri knjige su vrlo kratke. Lako se čitaju, teško se zaboravljaju.
Knjiga Oskar i gospođa u ružičastom mantilu je zapravo skup pisama koje desetogodišnji Oskar šalje Bogu iz bolnice. On ima rak, nema kosu i zovu ga Ćela. Druži se sa gospođom Ružom koja tu volontira. I tako nam on na jedan naivan dečiji način prepričava ono što mu se dešava. Daleko od toga da je ovo delo dečije, ovo je zapravo vrlo potresna knjiga o poslednjim danima života jednog malog dečak i tome kakav je njegov pogled na sve to. Ovde vidimo poslednjih dvanest dana njegovog života. Pisma su sve kraća i kraća…
Knjiga jeste laka za čitanje,priču pratimo iz ugla desetogodišnjaka, ali je sama priča teška, u nekim trenucima duhovita. Gotovo na svakoj stranici mi je zastala knedla u grlo. Puna je lepih rečenica iz kojih može toliko toga da se nauči i koje su knjigoljupci već podvukli olovkom, što mi je svakoko drago, iako sam ja protivnik žvrljkanja po knjigama, ali ako je to samo olovkom podvučena lepa reč, onda zašto da ne.
Knjiga ima svega 105 strana, font je krupan. Izdvojite dva sata, možda i manje, i pročitajte je. Vredi!

Citati

...Jer, pisanje podrazumeva kićenje, doterivanje, itd. Pisanje je najobičnija laž koja ulepšava stvarnost, a to samo odrasli mogu.

Zaboravljamo da je život loman, trošan i prolazan. Svi se pravimo da smo besmtrtni.

Kad bi me interesovalo šta misle kreteni, ne bih imao vremena za ono o čemu razmišljaju pametni ljudi.
Život ne može da se objasni, jedino može da se živi.

Pokušao sam da objasnim roditeljima da je život čudan poklon. U početku procenjujemo taj poklon: mislimo da ćemo živeti večno. Posle ga potcenjujemo, čini nam se trulim, previše kratkim, prosto nam dođe da ga bacimo. Na kraju shvatimo da to uopšte nije poklon, već zajam. Onda se trudimo da ga zaslužimo. Veruj mi da sa sto godina znam šta pričam. Što više starimo, to više moramo da volimo život kako bi smo mu i dalje pridavali važnost. Čovek mora da postane prefinjen da bude umetnik. Svaki kreten može da se raduje sa deset ili dvadeset godina, ali sa sto, kad onemoća, treba upotrebiti mozak.

Izadavč: Laguna;
Godina izdanja: 2002, kod nas 2004;
Broj strana: 109;
Naslov originala:

Ocena (od 1 do 5): 5