Edgar Alan Po

Već sam nekoliko puta spomenula da mi je jedan od najdražih pisaca Edgar Alan Po i moram da priznam da sam se mnogo više zanimala za njegov život nego za njegova dela. Oduvek me je fascinirao i oduvek sam težila ka tome da saznam što više zanimljivosti o njegovom životu. Kada ga dobro upoznam i kada uspem da priuštim njegova dela svakako će mi čitanje biti lakše i zanimljivije.
Moja omiljena pesma (nemam omiljenu knjigu, ni pisca, ali imam omiljenu pesmu) je upravo njegova Anabel Li. Volim i Gavrana, ali mi je prva mnogo draža.
Jedna od mojih omiljenih priča je Izdajničko srce i preporučujem je svima!


Poa uglavnom crtaju i prikazuju sa mačkama ili sa gavranom. Gavran je na neki način njegov zaštitni znak. Međutim, on je prvobitno hteo da nazove ovu pesmu Papagaj! Hteo je da stavi pticu koja može da govori i srećom je to promenio. Ova pesma ima tačno 100 stiha.

Godine 1838. Po piše priču o kanibalizmu gde ljudi koji su zarobljeni na jednom brodu bez hrane odlučuju da pojedu malog od palube pod imenom Ričard Parker. Godine 1848. upravo se to i dogodilo, na jednom brodu ljudi su ostali bez hrane i odlučili su da pojednu malog od palube i ne bi tu bilo mnogo čuđenja, da se on nije zvao Ričard Parker!

Obično su velike pisce inspirisale žene, ali Poa je inspirisala njegova mačka Katarina. Ali to nije njegova jedina mačka. Često je pisao sa njima, ali su se često javljale u njegovim delima. Tu je njegova poznata horor priča ,Mačka'.

U 19.veku pisci su svoja dela pisali rukom, to je znatno otežavalo njihov posao. Po je to radio tako što je sam pravio rolne papira spajajući voskom svoje listove i tako ih urolane slao urednicima.
Za ljude njegovog vremena njegove priče su bile previše morbidne, nisu se prepuručivale onim sa slabim stomakom. Mnogi su smatrali da ih ne treba objavljivati.



Uvek se potpisivao samo sa A.

Bio je usvojen.

Svi ga znamo kao mračnog pisca, zanamo njegove detektivske i horor priče, ali on je pisao i humorističke.

Poova fotografija koja se najčešće sreće je nastala samo četiri dana posle njegovog pokušaja samoubistva.

Bio je oženjen svojom trinaestogotišnjom rođakom Virdžinijom Klem.

Imao je srčane tegobe, epilepsiju, koleru, besnilo.


Prećeg oktobra 1849. pronađen je na ulici u delirijumu. Četiri dana posle toga je preminuo. Izveštaj lekara je nestao. Nikada nije utvrđeno da li se ubio ili ga je neko ubio.

Postovi posvećeni Edgaru: