Mina Karadžić

Juče sam na ispitu Vuk Karadžić i narodna književnost dobila 9. Baš sam srećna.
Bilo je zanimljivo spremati ovaj predmet. Nema ničeg lepšeg nego kad uživaš u onome što učiš.
Pažnju mi je privukla Mina, Vukova ćerka.
 Moglo bi se reći jedna veoma pametna i nadarena devojka. Uživala sam čitajući njenu prepisku sa Vukom. Ne samo da je prevodila srpske narodne pesme, priče i umotvorine na nemačkom, već je i sama pisala i slikala.
Minin autoportret

Ono što je meni posebno bilo zanimljivo je ta misteriozna ljubav između nje i Branka Radičevića. Znam da joj je Branko posvetio pesmu U spomencu. Jedna od mojih najdražih pesama. Znam da je Zdravko Čolić peva, a čula sam i mnoge druge naše pevače da je pevaju.


U spomencu

Pevam danju, pevam noću,
Pevam sele, što god hoću;
I što hoću, to i mogu,
Samo jedno još ne mogu:
Da zapevam glasovito,
Glasovito, silovito,
Da te dignem sa zemljice,
Da te metnem međ' zvezdice.
Kad si zvezda, sele moja,
Da si među zvezdicama,
Među svojim, sele moja,
Milim sestricama.

O njihovoj ljibavi sam našla i ovo na sajtu www.medias.rs

Legenda o ljubavi Branka Radičevića (1824-1853), srpskog romantičarskog pesnika i Vilhemine-Mine Karadžić (1828-1894), slikarke, pesnikinje, prevodioca i kćerke Vuka Stefanovića Karadžića prati kao senka ceo Brankov opus. U njegovim pesmama se oseća Minin duh, ali se pouzdano zna da je isključivo njoj posvetio jednu, neki kažu svoju najlepšu pesmu „Pevam danju, pevam noću“. Poznati stihovi kroz želju da je „digne međ’ zvezdice“ iskazuju vrhunsku idealizaciju Mininog lika.

Priča o njihovoj ljubavi je veoma teška. Mina je bila zvezda bečkog društvenog života, izuzetno obrazovana, imućna, uspešna slikarka, a Branko siromašni student sa teretom teške bolesti. Prof. Dr Vaso Minlinčević , istoričar srpskog romantizma je napisao:

"Iz Mininog kasnijeg idealizovanog likovnog i književnog portreta Brankovog, naslućuje se da su između njih postojale uzajamne simpatije, a o tome svedoči i Brankova prepiska s Daničićem. Međutim, siromašni student nije mogao ni pomisliti da se u nekoj obziljnoj nameri približi Vukovoj ćerki."

Mnogi istoričari smatraju da je način na koji je njihova platonska ljubav materijalizovana u umetnosti rezultat epohe u kojoj su živeli i stvarali. Romantičarska epoha zahtevala je takav pristup, bez obzira na realnu sliku te komplikovane privrženosti, koja je bila daleko od idealne i ostvarene.

Tadašnjim Bečom kružile su priče da Branko ne gaji naklonost samo prema lepoj i nedostižnoj Vilhemini- Mini Karadžić, već i prema njenoj majci  Ani kojoj je izdahnuo na rukama u bečkoj bolnici 1853. godine. Nagoveštaji o mogućem bečkom četvorouglu nalaze se u Brankovoj prepisci sa Đurom Daničićem, u činjenici da ga u svojim opširnim spisima sam Vuk retko spominje iako su bili veoma bliski, a najviše u Brankovom romanu u stihovima - “Bezimena” ili “Ludi Branko”. Ovaj realističan, malo preterano slobodan spev koji  Branko nije uspeo da završi, plete priču o razuzdanom životu studenta u Beču u burnim istorijskim vremenima nakon revolucije i mađarske bune. Roman u stihu napisan je sa mnogo satire i ironije, a detaljno opisuje sočnu avanturu sa “jednom majkom i šesnaestogodišnjom kćerkom”. Dovoljno da zapanji i najslobodnije umove tog doba.


Branko Radičević i Mina Karadžić

Mina Karadžić se udala pet godina nakon Brankove smrti u Sabornoj crkvi u Beogradu za Aleksu Vukomanovića, osnivača katedre za srpski jezik, istoriju i književnost na beogradskom Liceju, i bratanca kneginje Ljubice. Aleksa je umro nakon godinu ipo dana, i ostavio je sa sinom Jankom sa kojim se Mina vratila u Beč. Godine lagodnog života, bečkih balova i borbi brojnih udvarača za njeno srce ostale su iza nje. Svoj život je posvetila stvaralačkom radu i očuvanju od zaborava radova svog oca i ostalih književnih stvaralaca iz tog perioda.
Onima koji vole da zavire u intimu umetnika, ostala su nagađanja o tome šta se pre skoro dva veka dešavalo između ostarelog genija balkanske kulture, njegove supruge Ane, mladog pesnika teško obolelog od neizlečive bolesti i devojke koja je bila muza i nedostižna ljubav mnogim umetnicima iz tog perioda. Oni drugi, zaljubljeni u ljubav, imaju Brankovu poeziju koja je i dalje inspiracija mnogim umetnicima.

Citati #4

Život je dosadan kad nema borbe.
Mihail Ljermontov 

Ne da nisi sposoban da govoriš, nego si nesposoban da ćutiš.
Epihorm

Ko dobro čini, od njega svako još više dobra očekuje.
Andrić

Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.
Tolstoj

Od rđavih se možemo odbraniti, ali glupak je jedini zločinac koji nas unapred obezoružava. 
Jovan Dučić

Ko je bio voljen, zaboravio je. Uspomene ima samo onaj koji je voleo.
Duško Radović

Ljubav nije u tome da zaljubljeni gledaju jedni u druge, već da zajedno gledaju u istom smeru.
Anton de Sente Egziperi

Jedna od karakteristika osrednjeg duha je večito preračunavanje.
Alber Kami

Dvoličnost je najveći talenat slabića.
Gi di Mopasan

Kao što niko ne može biti nateran da veruje, isto tako niko ne može biti nateran da ne veruje.
Sigmun Frojd

Više volim neprijatelja koji mi u oči govori istinu, nego prijatelja koji me laže.
Marko Porcije Koton

Nema ludila od kojieg se čovek ne može izlečiti, osim sujete.
Žan-Žak Ruso

Zadovoljstva bogataša  stvaraju se suzama siromašnih.
Tolstoj

Ako ćutiš, čuće te samo oni koji te vole.
Gandi

Ništa na svetu nije tako dobro podeljeno ljudima kao zdrav razum, jer svako misli da ga ima dovoljno.
Dekart

Rasipnik krade svoje naslednike, tvrdica krade samog sebe.
Deni Didro

Koliko je samo potrebno duha da čovek ne ispadne smešan.
Bodler

Ko pogodi cilj, promaši sve ostalo. 
Danilo Kiš

Edgar Alan Po #3







Pitanja i odgovori


Pre nekoliko nedelja sam gledala film Milioner iz blata koji je snimljen po ovoj knjizi. Na moju veliku žalost propuštila sam prvih petnaestak minuta. Film mi se svideo, pa sam dobila želju da pročitam i njigu. 
,,Ram Muhamed Tomas je uhapšen. Zato što je tačno odgovorio na svih dvanaest pitanja u kvizu Ko će osvojiti milijardu? Zato što siroče koje nikada nije pročitalo novine niti išlo u školu ne može znati ime predsednika Amerike, gde se nalaze piramide ili naslove Šekspirovih drama.

Osim ako je varao.

Pošto ga advokat neočekivano izbavlja iz zatvora, Ram gleda snimak svog savršenog televizijskog nastupa i vodi nas na čudesno putovanje kroz svoj život - od dana kada je spasen iz kante za otpadke, preko zaposlenja kod ostarele holivudske zvezde, upoznavanja sa australijskim pukovnikom opsednutim špijunažom, preko karijere preterano maštovitog turističkog vodiča u Tadž Mahalu do zaljubljivanja u mladu prostitutku Nitu. Vođen mudrostima prikupljenim za osamnaest godina svakodnevne borbe za opstanak, Ram pronalazi odgovore ne samo na iz kviza, već i na pitanja o sebi samom i svetu koji ga okružuje.

Istinski topla i humana, radnja Pitanja i odgovora, smeštena u savremenu Indiju, predstavlja izuzetnu mešavinu komičnog i dirljivog. Prikazujući ljudski rod u svoj svojoj bedi i slavi, Vikas Svarup nam daje kaleidoskopsku sliku borbe dobra protiv zla, i onoga što se dešava kada jedan dečak u životu nema drugog izbora - sem da preživi.''


Moram da kažem da je knjiga prilično drugačija od filma. Ja to baš i ne volim. Ako neki pisac napiše dobru knjigu i ako već odluče da po njij snime film neka to rade doslovno, a ne samo da menjaju.
Tomas je, dakle, imao sreću da u kvizu dobije samo ona pitanja na koja je znao odgovor. On je siroče, bez škole, bez igde ikog, bez kuće. Preživljava tako što mu neko udeli milostinju ili što dobije neki posao. U životu je video i doživeo mnoge surome i teške stvari, ali ipak ima u nekim trenucima veliku sreću. Ima sličnosti sa Lovcem na zmajeve, ne po tematici, već po opisu nekih surovih scena. 
Na jdean veoma jak i jeziv je opisan život mladih u Indiji, i ja ovoj knjizi verujem. Nije čudo da se na vestima čuje kakve se sve gadosti rade deci i devojkama danas u Indiji. Ima potresnih scena. Ima lepih opisa i rečenica, malo više slučajnosti. 

Citari:
,,Istina je ponekad čudnija od mašte.''

,,Odavno sam shvatio da snovi imaju vlast samo nad našim umom.''

,,Ljubav se ne dešava u trenu. Ona vam se prišunja, a onda vam preokrene život naopačke. Oboji vam časove jave i ispuni snove. Počinjete da hodate kroz vazduh i vidite život u blistavim novim bojama. Ali takodje donosi sa sobom i divnu agoniju, slatke muke.''

Scene iz filma Milioner iz blata

Citati iz Hari Potera

Hari Poter... Je l treba da ponovim po ko zna koji put da je to jedan poseban svet? Svet uz koji je moja generacija, na sreću rasla, zajedno sa njim. Danas nešto ne verujem da deca čitaju Harija. Ja smatram da to svako treba da pročita. Znam šta ću da uradim sa svojim prvopm platom, otići ću u knjižaru i kupiti sve knjige Hari Potera. 
Ne znam kako, ali taj svet mi nikada nije dosadio. Čitala sam knjige, gledala filomve ko zna koliko puta i nikako mi nije dosadno.
Pokušaću da napišem neke citate, ima ih puno, ali trudiću se da stavim što više.


-Razumevanje je prvi korak ka prihvatanju, a jedino uz prihvatanje može doći do oporavka.


-Jaki smo onoliko koliko smo ujedinjeni, a slabi onoliko koliko smo razdvojeni.

-Nikad ne veruj nečemu što može da misli za sebe, ako ne možeš da vidiš gde drži mozak.

 -Uvek koristi pravo ime za stvar. Strah od imena povećava strah od same stvari.

- Potreba je velika hrabrost da se suprostavimo neprijateljima, a još veća prijateljima.

- Nema dobro i zlo, postoji samo moć i oni koji su preslabi da teže za njom. 

-Nije dobro zanosti se snovima i zaboravti živeti, to dobro upamti.

- Ah, muzika. Magija veća od bilo keje koju poznajemo.


-