Gradovi i knjige #1

Pre neki dan sam završila čitanje knjige Sedam sestara i baš sam nešto razmišljala kako sam kroz tu knjigu naučila toliko toga o Riu i Parizu dvadesetih godina. Već sam spomenula da bih volela da napišem jedan post o tome gde je smeštena radnja nekih romana. U razmišljanju sam otišla toliko daleko da sam se zapitala da li bih kupila neku knjigu samo zato što se radnja odigrava u nekom određenom gradu i baš sam se setila da sam to jednom uradila. Kupila sam knjigu Knjiga o ludilu i lekovima samo zato što je na naslovnoj strani bila Venecija i zato što sam pretpostavila da se radnja odigrava upravo tu, ali ništa od toga, nisam je ni pročitala. Nemojte da kupujete knjige na taj način.
Sve u svemu, kada pisac smesti radnju u određeni grad i posveti tom gradu neki deo onda onaj ko čita na drugoj strani planete može da sazna nešto novo o tom gradu. Još je uzbudljivije kada pomene stvarna mesta i stvarne likove i događaje pa prosto možeš da nađeš sliku na internetu i vidiš gde se stvarno nešto dogodilo, a i da su izmišljeni likovi i radnja, a mesto postoji, opet je zanimljivo da se vidi kako to mesto izgleda.
Odabrala sam neke knjige i pokušaću da koliko toliko ubacim slike gradova, približno iz vremena kada se radnja odigrava. 


Barselona
Naravno, odmah pomislim na Safona. Sve njegove četiri knjige Senka vetra, Igra anđela, Zatočenik nebesa i Marina su smeštene u ovde. Dok nisam uzela da čitam ove knjigu Barselona me nije privlačila, ali je Safon tako divno opisao da sam tih dana provodilia sate tražeći slike stare Barselone da bih što bolje stvorila sliku u glavi okruženja gde se odigrava radnja.

Berlin
O tome kako je izgledao Berlin za vreme Drugog svetskog rata najbolje govori Kradljivica knjiga, a o tome kako je izgledao sedamdesetih u Mi deca sa stanice Zoo. Mi deca sa stanice Zoo je roman koji je napisan po istinitoj priči i sudbini Kristijane F, tako da to upotpunjuje vernu sliku Berlina tog doba.


Delft 
(Holandija)
Devojka sa bisernom minđušom je roman Trejsi Ševalije gde se ona oslanja na istorijske činjenice i piše nam o slikaru Johanesu Vermeru i devojci koju je naslikao, o njihovom odnoso. Na veoma lep način nam i slika vreme baroka u Delftu.
A ovako ga je i sam Vermer video
(Vermerove slike)


Amsterdam
Verujem da svi znate za Anu Frank. Bila sam veoma srećn kada sam pre mnogo godina dobila internet i videla kuću, odnosno njeno skrovište. Ja sam ovu knjigu čitala više puta i mnogo je volim. 

London
Dve moje omiljene knjige čija je radnja smeštena u Londonu su Plameni sjaj Trejsi Ševaliji i Pomen Ane Houp. U prvoj nam je prikazan 18. vek, a u drugoj Drugi svetski rat. 

Kabul
Svi romani Halida Huseina su smešteni u Kabulu, ili bar deo radnje. Znamo kava je situacija u njegovim romanima, slična je i danas, tako da nisam smela da istražujem puno po internetu, ko zna kakve slike može da mi izbaci, ja zaista ne bih mogla da podnesem da vidim to. Ali ono malo što sam videla... bio je zaista lep grad. 
 

Njujork
U Njujorku su smeštene knjige Leto i grad i Volim Njujork gde je opisan savremeni i ubrazani život mladih devojaka. I u jednom i u drugom romanu je Njujor prikazan zanimljivo. 
 


San Francisko
Ovaj grad sam najbolje upoznala u romanu Ostani kraj mene Gijoma Musoa, iako mi on nije toliko drag kao pisac, prvih nekoliko romana su dobri.  


Stari Rim
A za kraj nešto posebno. Stari Rim je odlično prikazan u Vestalkinoj priči. Imala sam tu čast da se uverim i uživo. Ne, nisam se vratila u prošlost, već sam posetila Rim i videla ostatek hramova gde je smeštena radnja.

U ovom postu sam spomenula samo knjige koje su mi bile pri ruci i za koje nisam morala puno da razmišljam i da se prisećam gde je radnja smeštena. U svima je dobra deo posvećen gradovima i mestima gde se radnja odigrava. Ja sam, naravno, pročitala mnogo više knjiaga i nadam se da ću posvetiti još jedan post ovoj temi, ili bar dopuniti ovaj, samo kada imam malo više vremenea, jer ovo sada je bilo brzooooooo.

Sedam Sestara - Lusinda Rajli

Verujem da sam više puta spomenula kako mi je Lusinda jedan od omiljenih pisaca (ne, neću upotrebiti reč književnica a još manje spisateljica). Njene knjige izadaje Laguna, ona je napisala ukupno deset, a kod nas je objavljeno pet, a ja se nadam da će draga MI Laguna objaviti i ostale. 
Ovde možete pogledati koje su sve to knjige prevedene kod nas, a ovde koje je sve napisala.
Prvi put sam se susrela sa njom kada su mi drugovi i drugarice iz odeljenja kupili za osamnesti rođendan, između ostalog, i knjigu Devojčica na litici koju sam ja pročitala za jedan dan i od tada kako koja izađe ja je odmah kupim. 
Ja bih sve njene knjige svrstala u misterije, iako Laguna kaže drama/ljubavna meni lepše zvuči ovo misterija. U svakoj knjizi ima neke mistike, neke tajne, nešto što se tek na poslednjoj strani razotkrije. U svim knjigama se prepliću prošlost i sadašnjost a ja mogo volim kada je knjiga napisana na taj način.
Nedavno sam pročitala Svetlo u prozoru, ali toj knjizi nisam posvetila post, ne znam zašto, možda nisam imala internet, ali sam bila odševljena. Veoma dobra knjiga i toplo je preporučujem.  

Što se tiče knjige Sedam sestara, ona mi je posebno draga jer sam je dobila od Lagune na onom foto-konkrsu, sve jedno bih je kupila prvom prilikom. 



Koliko sam ja razumela, ovo je prvi deo trilogije a glavni motiv koji će se provlačiti kroz sve knjige jesu zvezde i astronomija.
Glavna junakinja, i osoba kroz čije oči pratimo veći deo priče je Maja, najstarije od šest sestara (ne, nisam pogrešila, šest ih je). Nju i još pet devojčica je usvojio čovek po imenu Soult koji živi u zamku na obali Ženavskog jezera. Zanimljivo je to da su sve devojke iz različitih krajeva sveta i sve su dobile ime po zezdama iz sazvežđa Sedam sestara:


Sve one žive svoje živote odvojeno po svetu, sem Maje koja je sa tatom kući kraj zamka. 
Jednog dana, dobijaju vest da je njihov tata preminuo i sve dolaze u dvorac da saslušaju testament. I tog trenutka počinje prava zavrzlama, a šta je dalje bilo ja nikako neću otkriti.... Zanimljivo je i to da telo njihovog oca nije videla ni jedna od njih, već samo dobijaju informaciju od kućepaziteljke da je on tako želeo, da ga sahrane u moru....

Lusinda ne bi bila ona, kada nam ovde ne bi ubacila još jednu priču, a ovog puta nas vodi u Rio u godinu 1927. gde se upoznajemo sa Izabel koju je otac hteo da uda za nekog bogataša, međutim ona nekako dobija dozvolu od njega da pre venčanja ode u Pariz sa porodicom Ejtora de Silva koji projektuje sklpturu Hrista Iskupitelja. Ona će u Parizu upoznati Lorana i tu počinje njena priča. 
Ako želite da upoznate Rio i pročitate zanimljivu priču o tome kako je nastala ćuvena Hristova statua, ako želite da upoznate Pariz dvadesetih godina prošlog veka i umetnike koji su tu stvarali, obavezno pročitajte ovu knjigu....

I ja zaista ne bih više ništa da otkrivam jer onda neće biti zanimljivo onome ko bude čitao. Stil je lagan, čitljiv, zanimljiv. Brzo sam je pročitala jer sam jedva čekala kraj.

Izdavač: Laguna;
Godina izdanja: 2014, kod nas 2016;
Naslov originala: The Seven Sisters;
Broj strana: 600;
Žanr: misterija, drama, ljubavni;
Ocena (od 1 do 5): 5.

P.S. Nadam se da će Laguna skoro izdati i drugi nastavak, koliko sam ja upućena, treći nije još ni završen. 

Ostrvo - Meša Selimović

Meša Selimović je jedan od naših najpoznatijih i načitanijih pisaca. O njegovom životu sam već pisala ovde. Do sada sam pročitala dve njegove knjige Derviš i smrt i Tvrđavu. A danas sam završila čitanje i treće Ostrvo. Nekako su mi ove tri knjige uvek išle zajedno, iako nisu povezena ni na koji način, Vulkan ih je izdao, takođe zajedno. 
Derviš i smrt i Tvrđava su slične i po stilu i po radnji i po opisima, i jedna i druga radnja je smeštena u prošlost. Ostrvo se dosta razlikuje. 



U romanu Ostrvo radnja je smeštena u svaremeno doba (kada je pisac živeo i stvarao) i kako sam naslov kaže, smeštena je na jednom ostrvo gde žive i glavni junaci Ivan i Katarina strai bračni par. I sam termin ostvrvo označava nešto što je udaljeno i usamljeno od ostatka sveta, pa su tako i naši junaci ostrvljeni i udaljen od ostalih meštana ovog ostrva. Udaljeni su i jedan od drugog. Imaju dva sina koji ne žive sa njima i koji i ne vode brigu o svojim roditeljima. 
Knjiga ima više poglavlja i svako poglavlje može da se shvati kao jedna posebna kratka priča, svako poglavlje nosi u sebi neki događaj, neku pouku, uglavnom je o samoći i otuđenosti.
Knjiga se brzo čita i nije obimna. Iznenadio me je stil koji nije ni nalik onom u Tvrđavi i Dervišu. Ima, kao što smo već navikli kada je reč o Meši, puno lepih rečenica, opisa, istina koje bole, realnosti! Ja sam se pronašča u par navrata u nekim likovima i iskreno, to me je uplašilo. 

Izdavač: Vulkan;
Godina izdanja: Vulkan 2014, delo je prvi put objavljeno 1974;
Broj strana: 198.
Žanr: drama;
Ocena (od 1 do 5): 5.