Džejn Ostin

Na današnji dan 1817.godine preminula je čuvena engleska književnica Džejn Ostin.



Rođena je 16.decembra 1775. u Stiventonu u Engleskoj. Otac joj je bio parohijski sveštenik. Imala je šestoro braće i stariju sestru. Osnovno obrazovanja je dobila pohađajući školu za devojke. Bila je mnogo više obrazovanije od ostalih devojaka u to doba. Veoma rano je počela da piše i već 1789. je objavila svoju prvu priču. Dobija bračnu ponudu jednog bogatog čoveka koji je bio šest godina mlađi od nje. Ona je u prvi mah pristala, ali se predomislila uz obrazloženje da ne voli svog budućeg muža. ,,Sve se može istrpeti i zdržati, ali brak bez ljubavi ne.'' Posle smrti oca, ona se sa majko seli u Četonu gde živi mirnim životom, ta kuća je danas muzej.  Tamo se razbolela i morala je da se preseli u Vinčester gde je i preminula 18.jula 1817. i sahranjena u jednoj katedrali. 
Svoja dela, Džejn je objavljivala anonimno. Sva njena dela su bila pisan pod uticajem romantizma i bila su ljubavnog karaktera. Za sobom je ostavila šest romana Razum i osećajnost 1811, Gordost i predrasude 1813, Mensfild park 1814, Ema 1815, Nortangerska opatija 1818. i Pod tuđim uticajem 1818. kao i mnoga kraća dela.

Njena dela važe za svetske klasike, za dela koja nikad neće ni zastareti ni umreti. Zanimljivo je to kako devojka koja se nikada nije udavala i živela kao usedelica usamljeničkim životom piše o ljubavi koja sve pobeđuje. Iz njenih dela se može naučiti puno o Engleskoj kulturi iz tog doba. Stil je malo složeniji i teži za čitanje, ali je veoma lep sa puno detaljnih opisa engleske tradicije i kulture. Ona je umela na jedan poseban način da predstvai devojke toga doba.

Zanimljiva izdanja njenih dela u Engleskoj.





Citati




Ili kako se već zovu. Aforizmi, odloci, poučenija... Nađe se i po neka lepa pesma, neka kratka priča, poučni natpis iz novine. Jednostavno, volim da zapišem neku lepu rečenicu kada je pročitam ili čujem negde. Najdraži su mi odlomci koje sama prepišem u svesku kada čitam neku knjigu. Imam četiri pune sveskice, jednu fasciklu i ponosim se time. Pored toga što je dobro pročitati povremeno nešto lepo i poučno može da bude i te kako korisno. Ako nemam inspiraciju za pisanje uvek je pronađem tu. 

P.S. Moja FB stranica.

Derviš i smrt - Meša Selimović, citati

Pre neki dan me Sanja Mitić zamolila da stavim ovde neke citate iz Mešinog romana Derviš i smrt. Odlična ideja Sanja. Odabrala sam neke i stavljam ih ovde. Nijo ovo ni polovina lepih rečenica iz ovog čuvenog dela. Trebala bi mi čitava večnost i još jedno čitanje da sve izvučem. Zato stavljam jedan delić, mali ali veoma vredan.



Čovekova sudbina ispisuje stranice njegovog života. Tek poslednja se zove SMRT do koje će stići svako svojim putem: neko u večnom traganju za istinom, a neko pomiren sa svojom sudbinom.
(Ljubica Reljin, predgovor Derviš i smrt)
                                 
Sve će proći. Ali kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?

Šta se to odjednom desi, koji se to kamen iz temelja izmakne pa sve počne da se ruši i odronjava? Život je izgleda čvrsta zidanica, ni jedna pukotina se nije vidjela, a iznenadan potres, besmotren i neskrivljen, porušio je ponosnu zidinu kao da je od pijeska.


Riječica je slična meni, bujna i plahna ponekad, a češće tiha, nečujna.

Idi od mene, odvratna nemoći, zavaravaš me raznim slikama rasterećenja, koje nisu čak ni želje.

Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, aživot je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga neoštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha, nego zbog grijeha.

Hteo bih da govori o svojoj nesreći. Rekao sam da mi izgleda najveća, jer je moja. A voleo bih da je tuđa, i ne bih žurio da je saznam, kao što sada žurim da je kažem.

Ljudi preziru one koji ne uspeju, a mrze one koji se uspu iznad njih. Navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako priznajež borbu. Ali ne ulazi u okrašaj ako nisi siguran da ćeš oboriti protivnika. Ne upiri prstom u tuđe nepoštovanje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati.

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovao se mešaju utvre i život, pa nema ni čistog sijećanja ni čistog života. Dave se i osporavaju, neprestano.

Ljudi lako zaboravljaju ono čime ne ponose.

Ugodno je bilo gledati kako se love njene žive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slušati je kako govori, ne, nije trebalo ništa da govori, dovoljno je bilo da postoji.

Dobar čovek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš misliti o nedostacima drugih. Ako te neko povredi prođi preko toga. I budi kao ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima; ili drvo koje daje hlad  i onom koji želi da ga saseče.

...i u teškom položaju čovek koji je duhovno razvijeniji od drugih, ukoliko ga ne štiti položaj, i strah koji taj položaj daje, postaje usamljenik: njegova su mjerila drukčija, i nikome ne koriste, a njega izdvajaju...


Smisao je gorak: čovek treba da se odriče svega što bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razočarenje neizbježni. Moramo uništiti svoju ljubav, da je ne unište drugi. Moramo se odreći svakog vezivanja, zbog mogućeg žaljenja.

Srećom, ljudi lako zaboravljaju ono što ih se ne tiče.

Cjenim nova prijateljstva, ona su ljuba koja nam je uvjek potrebna, ali stara prijateljstva su više nego ljubav, jer su dio nas samih.

Čovjek je vjeran samo sebi.

Ko ne ume da pliva, ne treba da skače u vodu, nadajući se da će ga neko izvući.


Preporuka za čitanje ovog leta

Stavljala sam ovde razne liste knjiga, ali evo sad jedne moje. Leti treba da se čitaju neke lagane knjige, bez preterane filozofije i težine. Tako da ću ovde staviti neke knjige koje sam pročitala, koje su lagane, neke i nemaju neku ozbiljnu umetničku vrednost. Mislim, svaka knjiga ima nešto svoje, ali postoje one koje su na vrhhu i one koje su dole. Ove su, pa... u sredini. Dakle, veoma su lagane i ipak može nešto da se nauči iz njih.



  1. Samo slušaj - Sara Desen
  2. Pazi šta želiš - Aleksandra Poter
  3. Devojka iz dvadesetih - Sofi Kinsela
  4. Kad ovo budeš čitala - Lola Džej
  5. Poslednja pesma - Nikolas Sparks
  6. P.S. Volim te - Sesilija Ahern
  7. Prepusti se - Sara Desen
  8. U potrazi za Aljaskom - Džon Grin
  9. Istina o večnosti - Sara Desen
  10. Knjiga sutrašnjice - Sesilija Ahern

Trejsi Ševalije

Trejsi Ševalije je pisac sa kojim sam se susrela u osnovnoj školi. Tada sam, svakako, bila nezrela da je čitam. Čitala sam je sve njene knjige, ali nisam shvatala koju poruku nose. Kasnije sam odlučila da ih kupim sve, pročitala sam ih ponovo i tada je sve imalo mnogo više smisla. Fali mi samo knjiga Pali anđeli, nekako uvek kupim neku drugu knjigu, a bilo bi lepo da je konačno kupim, kad već imam sve ostale.


Trejsi je Američki pisac (Za slučaj da se neko pita zašto uvek upotrebljavam termin pisac a ne spisateljica,  to je zato što  me to spisateljica asocira na ove naše nazovi pisce, ove sa Pinka koje same sebi nameću tu titulu i misle da znaju da pišu. Titulu pisca ne može svako da ponese.). Rođena je 1962. Njen prvi roman je Devičanski plavo, ali se svakako proslavila romanom Devojka sa bisernom minđušom, po kome je kasnije snimljen i istoimeni film.Posetila je i Sajam knjiga u Beogradu. To samo govori o njenoj popularnosti kod nas. Kad objavi novu knjigu, Laguna je odmah objavi i kod nas.
Ovde je i jedan zanimljiv interviju koji je dala povodom izlaska knjige Poslednji begunac.



Prvo sam pročitala knjigu Devojka sa bisernom minđušom. Tresji nas vodi u Holandiju, u dom čuvenog slikara Johanesa Vermera. Inspirisana slikom Devojka sa bisernom minđušom priča nam o devojci Grit koja dolazi kod njega u kuću da služi i da čisti njegov atelje i tajno mu pomaže da priprema boje za slike. On u jednom trenutku odlučuje da je naslika sa bisernim minđušama svoje supruge.


Plameni sjaj je moja najdraža knjiga. Mislim da ima najsnažniju priču od svih njenih knjiga. Ovog puta Trejsi nas vodi u London u 16.vek. Prikazuje nam cirkus i dve porodice, jednu londonasku, koja predstaavlja siromašna stalež, jednu koja se doselila iz sela i predstvalja nešto više stalež. Priču pratimo iz nekoliko ugla. To je ono što je posebno kog Trejsi, ona je u stanju da svako poglavlje pokloni nekom drugom liku i da vidimo mišeljenje i priču iz više ugla. Ima puno likova i radnja je veoma bogata.



U Izuzetn stvorenja govori o Meri Aning, prvoj ženi koja je arheolog. Volim Trejsi i zato što je uvek inspirisana stvarnim ljudima, događajima ili delima. Tako se sada odlučuje za Meri. Sada nam prikazuje početak devetnestog veka i južnu obalu Engleske. Dve sestre koje šetaju pored mora i sakupljaju školjeke i fosile, dok jednog dana ne pronađe veliki i ceo fosil dinosaurusa.

Poslednj begunac je poslednja knjiga koja je objavljena. Sda nas Trejsi vodi u Ameriku i priča o devojci Onor koja iz Evrope brodom stiže u Ameriku u devetnestom veku. Priča o robovima i kako su se ljudi tada odnosili prema njima i  kako je ona htela da im pomogne da pobegnu.

Devičanski plavo prikazuje dve radnje paralno. Jedna je sadašnjost, gde vidimo priču Ele i njenog mladića koji su doputovali u Francusku. Ta priča je veoma glupa i meni se nimalo ne dopada. Ali tu je druga priča, koju bih ja, na mojoj rang listi stavila odmah iza Plamenog sjaja. Govori o Izabel i njenoj dramatičnoj sudbini. Vemoa poučna priča o devojci koju su gledali drugačije samo zato što je imala crvenu kosu.

Dama i jednorog govori o još jednom umetničkom delu. Ovoga puta je to tapiserija Dama i jednorog. Priča o porodici tkača koji su je i izradili. Ovoga puta radnja je smeštena u 15.vek u Francuskoj. I ponovo priču vidimo iz uglova svih likova.

U Palim anđelima Trejsi usmeruje pažnju ka dve devojčice koje dolaze iz istog staleža, ali iz potpuno različite porodice. Veoma tragična knjiga. Ima nekoliko veoma mračnih i potresnih scena. Radnja je smeštena u London, na sam početak 18.veka.


Trejsi je zaista jedn izuzetn pisac. Jednostavno zna da piše o prošlosti i to na takav način kao da je živela u to doba i bila prisutna u vreme dešavanja radnje. Ne zadržava se na jedno mesto i jedan vek, već ume da prikaže svaki vremenski trenutak i svako mesto na veoma realan način.