Trejsi Ševalije

Trejsi Ševalije je pisac sa kojim sam se susrela u osnovnoj školi. Tada sam, svakako, bila nezrela da je čitam. Čitala sam je sve njene knjige, ali nisam shvatala koju poruku nose. Kasnije sam odlučila da ih kupim sve, pročitala sam ih ponovo i tada je sve imalo mnogo više smisla. Fali mi samo knjiga Pali anđeli, nekako uvek kupim neku drugu knjigu, a bilo bi lepo da je konačno kupim, kad već imam sve ostale.


Trejsi je Američki pisac (Za slučaj da se neko pita zašto uvek upotrebljavam termin pisac a ne spisateljica,  to je zato što  me to spisateljica asocira na ove naše nazovi pisce, ove sa Pinka koje same sebi nameću tu titulu i misle da znaju da pišu. Titulu pisca ne može svako da ponese.). Rođena je 1962. Njen prvi roman je Devičanski plavo, ali se svakako proslavila romanom Devojka sa bisernom minđušom, po kome je kasnije snimljen i istoimeni film.Posetila je i Sajam knjiga u Beogradu. To samo govori o njenoj popularnosti kod nas. Kad objavi novu knjigu, Laguna je odmah objavi i kod nas.
Ovde je i jedan zanimljiv interviju koji je dala povodom izlaska knjige Poslednji begunac.



Prvo sam pročitala knjigu Devojka sa bisernom minđušom. Tresji nas vodi u Holandiju, u dom čuvenog slikara Johanesa Vermera. Inspirisana slikom Devojka sa bisernom minđušom priča nam o devojci Grit koja dolazi kod njega u kuću da služi i da čisti njegov atelje i tajno mu pomaže da priprema boje za slike. On u jednom trenutku odlučuje da je naslika sa bisernim minđušama svoje supruge.


Plameni sjaj je moja najdraža knjiga. Mislim da ima najsnažniju priču od svih njenih knjiga. Ovog puta Trejsi nas vodi u London u 16.vek. Prikazuje nam cirkus i dve porodice, jednu londonasku, koja predstaavlja siromašna stalež, jednu koja se doselila iz sela i predstvalja nešto više stalež. Priču pratimo iz nekoliko ugla. To je ono što je posebno kog Trejsi, ona je u stanju da svako poglavlje pokloni nekom drugom liku i da vidimo mišeljenje i priču iz više ugla. Ima puno likova i radnja je veoma bogata.



U Izuzetn stvorenja govori o Meri Aning, prvoj ženi koja je arheolog. Volim Trejsi i zato što je uvek inspirisana stvarnim ljudima, događajima ili delima. Tako se sada odlučuje za Meri. Sada nam prikazuje početak devetnestog veka i južnu obalu Engleske. Dve sestre koje šetaju pored mora i sakupljaju školjeke i fosile, dok jednog dana ne pronađe veliki i ceo fosil dinosaurusa.

Poslednj begunac je poslednja knjiga koja je objavljena. Sda nas Trejsi vodi u Ameriku i priča o devojci Onor koja iz Evrope brodom stiže u Ameriku u devetnestom veku. Priča o robovima i kako su se ljudi tada odnosili prema njima i  kako je ona htela da im pomogne da pobegnu.

Devičanski plavo prikazuje dve radnje paralno. Jedna je sadašnjost, gde vidimo priču Ele i njenog mladića koji su doputovali u Francusku. Ta priča je veoma glupa i meni se nimalo ne dopada. Ali tu je druga priča, koju bih ja, na mojoj rang listi stavila odmah iza Plamenog sjaja. Govori o Izabel i njenoj dramatičnoj sudbini. Vemoa poučna priča o devojci koju su gledali drugačije samo zato što je imala crvenu kosu.

Dama i jednorog govori o još jednom umetničkom delu. Ovoga puta je to tapiserija Dama i jednorog. Priča o porodici tkača koji su je i izradili. Ovoga puta radnja je smeštena u 15.vek u Francuskoj. I ponovo priču vidimo iz uglova svih likova.

U Palim anđelima Trejsi usmeruje pažnju ka dve devojčice koje dolaze iz istog staleža, ali iz potpuno različite porodice. Veoma tragična knjiga. Ima nekoliko veoma mračnih i potresnih scena. Radnja je smeštena u London, na sam početak 18.veka.


Trejsi je zaista jedn izuzetn pisac. Jednostavno zna da piše o prošlosti i to na takav način kao da je živela u to doba i bila prisutna u vreme dešavanja radnje. Ne zadržava se na jedno mesto i jedan vek, već ume da prikaže svaki vremenski trenutak i svako mesto na veoma realan način.