U senci moga brata - Uve Tim



Knjigu U senci moga brata kupila sam kada je bila akcija 10 za 999, dugo pre toga sam želela da je kupim, nju je Laguna izdala još 2012. pa se zbog toga verovatno i provlačila po raznim akcijama.

Uve piše biografiju u kojoj centralno mesto zauzima njegov otac i njegov brat, malo manje piše o sestri i majci. Naim, on piše o Drugom svetskom ratu, o tome kakva je situacija bila u Nemačkoj, kroz šta je sve prošla njegova porodica. Piše o starijem bratu koji se dobrovoljno prijavio u SS,  u elitnu jedinicu Mrtvačka glava gde je i izgubio svoj život kada je imao svega 19 godina. Iznosi odlomke iz bratovljevog dnevnika i pokušava da odgovori na neka pitanja. Zašto se prijavio da ubija ljude? Kako se on osećao kada je ubijao ljude? On svog brata nije ni čestito poznavao zato što je bio mali kada se sve to odvijalo, ali je uvek bio u njegovoj senci, još i pre nego što je brat poginuo, u bratovljevoj senci je bila i njihova starija sestra. Nakon njegove smrti senka počinje da bude veća, a porodica polako počinje da klizi u propast. Najupečatljivije je ponašanje njegovog oca koji se najteže suočava sa smrti svoga junaka. 

Knjiga je teška, pisac stalno skače sa teme na teme, događaje ne prikazuje hronološki, ali to mi nije smtalo pri čitanju već mi povećaljo uživanje i uzbuđenje. Očekivala sam malo više jezivijih opisa i odgovore na neka pitanja, al toga nije bilo, to je jedina mana. 

Pisati o patnji , o žrtvama, to znači postaviti pitanje i o krivcima, o krivici, o razlozima zlodela i smrti - kao što postoji predstava o anđelima koji knjiže sva sramna dela i patnje ljudi.

Kategorija: Knjige o ratu, biografija, drama
Izdavač: Laguna, 2012.
Ocena (od 1 do 5): 4
Broj strana: 152

Vekovi, godine, knjige...

Odabrala sam neke od najvećih svetskih klasika i poređala ih hronološki po godinama kako su objavljivanji, da bih stvorila jasnu sliku u glavi koje je deolo kada nastalo, da utvrdim koji su pisci bili savremenici. Znam ja otprilike kada je ko živeo, kada je ko pisao, ali treba utvrditi gradivo. 
Moram da podelim ovde jednu anegdotu iz srednje škole - moja drugarica je spremala prezentaciju o Dobrici Ćosiću (on je tada bio još uvek živ) i onda je ubeđivala profesorku da je umro pre deset godina i bila je veoma sigurna u to, da stvar bude još gora niko iz razreda nije reagovao. Sasvim je ok da se promaši neka godina, ali ne i da se 'sahranjuju' živi pisci ili da se promaši vek stvaranja nekog pisca pa i više. 



18.v.p.n.e 
  1. Ep o Gilgamešu 

14. vek 
  1. Božanstvena komediija - Dante, 1321.
  2. Dekameron - Bokačo, 1352.

16. vek
  1. Vilijam Šekspir - Romeo i Julija, 1593.

17. vek
  1. Vilijam Šekspir - Hamlet, 1602.
  2. Vilijam Šekspir - Otelo, 1604.
  3. Migel de Servantes - Don Kihot, 1605.
  4. Vilijam Šekspir - Magbet, 1606.
  5. Molijer - Tvrdica, 1664.
  6. Molijer - Uobraženi bolesnik, 1673.
18. vek 
  1. Robinson Kruso - Danijel Defo, 1719.
  2. Guliverova putovanja - Džonaton Svift, 1726.
19. vek
  1. Razum i osećajnost - Džejni Ostin, 1811.
  2. Gordost i predrasude - Džejn Ostin, 1813.
  3. Ema - Džejn Ostin, 1815.
  4. Zvonar Bogorodičine crkve - Viktor Igo, 1831.
  5. Čiča Gorio - Balzak, 1835.
  6. Oliver Tvist - Dikens, 1838.
  7. Tri musketara - Aleksandar Dima, 1843.
  8. Grof Monte Kristo - Aleksanadar Dima, 1844.
  9. Džejn Ejr - Šarlot Bronte, 1847.
  10. Orkanski visovi - Emili Bronte, 1847.
  11. Mobi Dik - Herman Melvil, 1851.
  12. Madam Bovari - Flober, 1856.
  13. Velika očekivanja - Dikens, 1961.
  14. Jadnici - Viktor Igo, 1862.
  15. Alisa u Zemlji čuda - Lusi Kerol, 1865.
  16. Zločin i kazna - Dostojevski, 1866.
  17. Tom Sojer - Mark Tven, 1876.
  18. Ana Karenjina - Tolostoj. 1877.
  19. Braća Karamazovi - Dostojevski, 1880.
  20. Slika Dorijana Greja - Oskar Vajld, 1890.
20. vek
  1. Uliks - Džejms Džojs, 1922.
  2. Veliki Gedsbi - Skot Ficdžarled, 1925.
  3. Proces - Kafka, 1925. 
  4. Gospođa Dalovej - Virdžinija Vulf, 1925. 
  5. Stepski vuk - Herman Hese, 1927.
  6. Ka svetioniku - Virdžinija Vulf, 1927. 
  7. Na zapadu ništa novo - Remark, 1928.
  8. Buka i bes - Fokner, 1929.
  9. Prohujalo s vihorom - Margaret Mičel, 1936.
  10. Hobit - Tolkin, 1937.
  11. Mali princ - Egziperi, 1940.
  12. Stranac - Kami, 1941.
  13. Životinjska farma - Džordž Orvel. 1945.
  14. Dnevnik Ane Frank - Ana Frank, 1947.
  15. 1984 - Džordž Orvel, 1949
  16. Lovac u žitu - Selindžer, 1951.
  17. Starac i more - Hemigvej, 1952.
  18. Čekajući Godoa - Beket, 1952. 
  19. Gospodar prstenova - Tolkin, 1954.
  20. Lolita - Nobokov, 1955.
  21. Ubiti pticu rugalicu - Harper Li, 1960.
  22. Majstor i Margarita - Bulgakov, 1966.
  23. 100 godina samoće - Markez, 1967.
  24. Sluškinjina priča - Margaret Atvud, 1985.
  25. Ljubav u doba kolere- Markez, 1985.
  26. Voljena - Toni Morison, 1987.
  27. Hari Poter i kamen mudrosti - Rouling, 1997.

O miševima i ljudima - Stajnbek


Ako želite da pročitate DELO, KNJIŽEVNO DELO u pravom smislu te reči, onda uzmite Stajnbeka.


Džon Stajbek je američki književnik, rođen 1902, preminuo je 1968. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Pored veoma kontraverznog romana O miševima i ljudima (objavljen 1937), napisao je još Kvart Tortilja, Istočno od raja, Zima našeg nezadovoljstva, Plodovi gneva... Laguna je izdala dva njegova dela - O miševima i ljudima i Istočno od raja, a Plodovi gneva izlaze za par dana. Iako želim da pročitam i ostala njegova dela, trenutno nikako ne mogu, jer izdvojiti 1300 rsd za jednu jedinu knjigu, a ako nemate popust, onda 1700 rsd, to zaista nije normalno, humano.

,,Oni su neobičan par: Džordž je mali, vispren i tamnoput; Leni, krupan čovek koji poseduje um malog deteta. Ipak, oni čine „porodicu“, držeći se jedan drugog kako bi pobedili usamljenost i otuđenost. 

Kao radnici u kalifornijskim prašnjavim poljima koji jedva sastavljaju kraj sa krajem, oni grabesvaki posao koji stignu. Jer Džordž i Leni imaju plan: da postanu vlanici komada zemlje i barake koju mogu nazvati svojom. Kad pronađu posao na ranču u dolini Salinas, ostvarenje njihovih snova čini se da je nadohvat ruke. Ali čak ni Džordž ne može sačuvati Lenija od provokacija koketne žene niti predvideti kobne posledice Lenijevog nepokolebljivog pokoravanja stvarima kojima ga je Džordž učio.''


Stalno sam govorila o nekim dobrim knjigama, misleći da su savršeno napisane, da je sve tako dobro uklopljeno, da se ne može naći neka mana. A onda je došla ova knjiga, ja sam još uvek pod utiskom i iz mene govori uzbuđenje, ali mislim da će i godinama unapred, koje god knjige prođu kroz moje ruke, ova  biti jedna od boljih.
O čemu se radi - to sam već iskopirala gore, da se ne ponavljam, dodala bih samo, da se radnja odvija u samo par dana, da ima malo odlič izgrađenih likova, delo napisano na nekih stotina strana. Sa malo reči rečeno je sve. Stil je neverovatan, toliko realan da je to nemoguće opisati. Pisac na početku svakog poglavlja opisuje prostor gde se radnja dešava, a onda iznosi na veoma poseban način ono što se dešava. Čovek ne može da ostane ravnodušan pred ovihi stotinak strana. Ne može da se ne zapita o prijateljstvu, sebičnosti, moralu... Da li osuđujem Džordža? Ja ne mogu da ga osudim, možda većina ljudi može, ali ja ne. A šta reći o Leniju? Um malog deteta zarobljen u odraslog jakog čoveka koji ne zna da kontroliše svoju snagu. Kada sam počela da čitam knjigu prvo sam posislila na Beketovu dramu Čekajući Godoa, ova dva lika su me malčice podsetila na likove iz drame, možda zbog te praznine koja lebdi oko junaka i jednog i drugog dela. 

Dva taga

Kruže internetom ovi tagovi, i na fb i na instangramau i blogovima, svuda ih ima, ja nsiam radila ni jedan do sada, pa sam odlučila da uradim dva. Naravno, oba su vezana za knjige i 'ukrala' sam ih sa drugih blogova.





Book lovers tag

Ovaj tag sam prvo videla na jednom od mojih omiljenih blogova Books and Lilies , a onda malopre i na Nemam ime, imama komentar i onda rekoh da iskoristim ovo vruće vreme i da odradim i ja.

Imaš li određeno mesto za čitanje?
Ne. volim da čitam dok ležim u krevet, volim da čitam za radnim stolom, volim da čitam dok sedim na podu, volim da čitam dok sedim u fotelju, ali onako popreko, ne kao većina normalnih ljudi...


Koristiš li obeleživače stranica (bukmarkere) ili ubaciš bilo koji papirić?
Koristim obeleživače, ali ako se baš desi da sam ga zaturila a moram odmaha da pođem negde onda okrenem knjigu naopačke ili stavim telefon (pa ga posle tražim pola sata gde je).


Da li možeš bilo gde da prekineš čitanje ili moraš da završiš započeto poglavlje?
Volim da završim poglavlje ali se češće dešava da završim samo stranu i pasus zato što me uvek neko prekine ili moram da odem negde.

Da li jedeš ili piješ dok čitaš?
Piće uz knjigu može, hrana nikako. Mada mi se jednom dogodilo da porsipem sok na knjigu iz biblioteke, već sam počela i da izdvajam novac da im kupim novu ako se primeti fleka, ali srećom nije.

Da li su ti uključeni muzika ili TV dok čitaš?
Volim da čitam uz muziku, mogu i da čitam dok je TV upaljen ali da je to nešto što mi neće odvlačiti pažnju.

Čitaš li jednu po jednu knjigu ili započneš više njih istovremeno?
Čitam jednu po jednu, ali se dešava da ne završim jednu, a počnem drugu, međutim toj nedovršenoj se nikad ne vratim.

Da li više voliš da čitaš kod kuće ili negde drugde?
Najviše volim kod kuće. Dok sam išla u srednju imala sam vreme jedino da čitam u busu jer sam putovala 45 minuta do škole (u jednom pravcu) i prosto sam morala nekoko da prekratim to vreme.

Čitaš li u sebi ili na glas? 
U sebi.

Savijaš li knjigu ili je čuvaš kao da je nova?
Nikako. Čuvam knjige k'o oči u glavu, pogotovo ako su tuđe. (sem one jedne na koju sam prosula sok)

Pišeš li u svojim knjigama?
Nikako. Sve što mi se sviđa prepipšem u svesku. Međutim, na prvoj strani uvek napiušem veoma sitno svoje ime i datum kad je knjiga kupljena i ponek gde.


Klasici

Drugi tag sam pronašla opet na gore već spomenutom blogu Nemam ime, komentar imam i reko ajde sad i njega odmah da uradim.

Klasik kojem se pridodaje mnogo pažnje,a koji se tebi ne sviđa?
Mislim da nisam pročitala takav klasik do sada.

Period o kojem  najviše čitaš?
Najviše čitam o Drugom svetskom ratu, nešto manje o Prvom, ali definitivno imam najviše knjiga sa ratnom tematikom.

Omiljena bajka.
Devojčica sa šibicom.

Klasik zbog kojeg se stidiš jer ga još uvek nisi pročitala?
Lista je veoma dugačka, toliko klasika želim da pročitam a nemam vremena. Jadnici - Viktor Igo, Velika očekivanja - Dikens, Lolita - Nabokov,Viridžinija Vulf, još puno njih, ne mogu sad svih da se setim.

Pet klasika koje uskoro planiraš da pročitaš.
Iste one iz predhodnog pitanja.

Omiljena knjiga inspirisana klasikom.
Mislim da je jedina knjiga inspirisana klasikom koju sam do sada pročitala Moj gospodin savršeni - Aleksandra Poter, međutim, ja sam Gordost i predrasude čitala posle toga, tako da mi ništa nije bilo jasno.


Omiljeni film ili TV adaptacija klasika.
Mnogo volim film snimljen po romanu Ubiti pticu rugalicu, gledala sam ga pre neki dan po ko zna koji put i još mu ne nađoh ni jednu jedinu manu. 

Najgora filmska ili TV adaptacija klasika.

Omiljena edicija klasika.
Sviđa mi se edicija koju su izdali Novosti, a koju nemam, koja je bila veoma povoljna, ali ja sam tada bila isuviše mala da bih znala da cenim ono što je vredno i jeftino, tako da imam samo par knjiga odatel, to nikad neću prežaliti.

Klasik za koji smatraša da je zanemaren a koji bi svima preporučila.
Buka i bes. Nije mi jasno zašto je ova knjiga izbačena iz školske lektire, ali eto, bila je na prijemnom ispitu kada sam upisivala fakultet i srećom sam je bila pročitala. 


Knjige koje nisam pročitala do kraja #1

Kada sam razmišljala šta sledeće da čitama (na kraju sam se odlučila da uzmem O miševima i ljudima) palo mi je na pamet da pročitam knjige koje nisam završila, da jednostavno počnem tamo gde sam stala ili da počne iznova. 
Međutim, ruka jednostavno nije htela da krene ka njima, jednostavno je htela da uzme nešto drugo. Da li ću ih nekad pročitati? Neke bih zaista volela da ipak pročitam, ali neke prosto ne mogu.
Možda nisam bila dovoljno zrela, nisam imala dovoljno čitalačkog iskustva kada sam ih držala u rukama, iskreno se nadam da ću neke od njih pročitati jer mislim da vredi.



Ova me je naučilo da ne sudim o knjizi po koricama ili na osnovu mesta gde se odigrava radnja. Kupila sam ovu knjigu samo zato što volim, obožavam Venciju, na naslovnoj strani - Venecija, radnja smeštena u Veneciji i ja se bez razmišljanja zaletela da je kupim. Knjiga je toliko dosadan i nerazumljiva da je to neverovatno. Prosto nisam mogla da nastavim dalje.

Jedno vreme sam bila zaluđena za čudnovat bračni život Henrija VIII, prvo sam pročitala knjige Filipe Gregori, pa sve istorijske činjenice koje sam našla na internet, ali i to nije zadovoljilo moju znatiželju, pa sam našla i ovu knjigu, međutim... Nisam pročitala ni pedeset strana, stil je previše nerazgovetan, previše likova se uvodi odjednom.

Ovu knjigu sam dobila od odeljenja za rođendan, drugarica koja je birala je rekla da je to jedna od njenih omiljenih knjiga i da je zaista odlična. Posle tridesetak strana ništa se nije dogodilo pa sam odustala od čitanja, ali se iskreno nadam da ću je pročitati jednom do kraja, svi komentari su toliko pozitivni, svi o njoj govore lepo, samo sam ja prosto odustala veoma brzo.

Lusinda piše sasvim doobre knjige gde su uvek prepliću prošlost i sadašnjost, pročitala sam sva njena dela sem ove, razlog zašto sam odustala - radnja nikako da počne. Nadam se da ću je završiti do kraja, do sada sam uživala u svakoj njenoj knjizi, uvek je prošlost bila napisana savršeno, dok je sadašnjost malo patetična, glupa i predvidiva.

Jako dugo sam želela da kupim ovu knjigu, i kada sam konačno počela da je čitam radnja je bila toliko tupava i dosadna da me više nije vuklo da je čitam, pa sam odustala.







Knjige za leto

Za ove letnje dane, za uživanje pored plaže, reke, jezera, bazena, preporučujem neke lagane knjige uz kojie može da se opusti i uživa.


Za one malo mlađe ja uvek preporučujem jedinstvenu Saru Desen (mnogo mi je žao što je Laguna prestala da izdaje njene knjige).
Zatim je tu i Megan koju sam tek nedavno 'upoznala'. I izdvojila bih dve tinjedžerske knjige Kendes Bušnel – Kerini dnevnici  i  Leto i grad.  Dodala bih za kraj i Dnevnik jedneključaonice, naše autorke Mine Aleksić.


Malo ozbiljnije štivo, ali i dalje lagano, je Nikolas Sparks koji pieše fine ljubavne romane, neki su pomalo patetični, neki predvidivi, ali ipak ima odlične opise i pouke. 


Gijom Muso sa elementima nuačne fantastike, čije knjige izdaje Vulkan. Ja sam prestala da kupujem njegove knjige jer malo malo pa izađe neka, a skoro sve mogu da se nađu na internetu.

 Ja sam na moru prošle godine uživala u čitanju knjige Jedan dan Dejvida Nikolsa, kao i u Suzanin dnevnik za Nikolasa  Džejmsa Pa tersona koja je bila sasvim suprotno od očekivanog.


Orhanovo nasleđe - Alin Ohanesjan

Jutros sam konačmno završila čitanje ove knjige. 
Nedavno je izašla u izdanu Lagune i veoma brzo se popela na sam vrh top liste. Ja sam je savim slučajno kupila, volim da čitam o ratu i genocidu, tada shvatim koliko su naši životi savršeni, a problemi mali, u odnosu na one koji su tu za vreme rata. 



Opis sam iskopirala sa Laguninog sajta:
,,Roman prepun emotivne snage i istorijskog naboja koji stoji rame uz rame sa Hoseinijevim Lovcem na zmajeve.

Kada Orhanovog divnog i ekscentričnog dedu Kemala – čoveka koji je izgradio pravu dinastiju na tkanju ćilima – budu pronašli mrtvog, potopljenog u kaci s bojom, Orhan će naslediti taj decenijama razvijan posao. No Kemalov testament donosi više pitanja nego odgovora. Porodično imanje je zaveštano nepoznatoj osobi udaljenoj hiljadama kilometara, vremešnoj ženi koja živi u jermenskom domu za stare u Los Anđelesu. Njeno postojanje i tajnovitost njene prošlosti samo će produbiti misteriju i pitanje zbog čega je Orhanov deda svoj dom u Turskoj ostavio nepoznatoj ženi, a ne sinu ili unuku.

Imajući u rukama samo prastari Kemalov skicenblok, rešen da ispravi nepravdu, Orhan odlazi u Los Anđeles. Tamo neće samo razotkriti priču koju osamdesetsedmogodišnja Seda pomno čuva, već će shvatiti da Sedina prošlost preti da rasturi njegovu budućnost. 

U svom izuzetnom romanu Alin Ohanesjan je stvorila dva izuzetno upečatljiva lika – mladića neupućenog u prošlost svoje porodice i svoje zemlje, i starice koju progoni danak istorije otet od njenog života. Krećući se kroz vreme, od poslednjih godina Otomanskog carstva pa sve do kraja dvadesetog veka, Orhanovo nasleđe tka pripovest o strasnoj ljubavi, neizrecivim strahotama, neverovatnoj istrajnosti i skrivanim pričama koje naraštajima mogu progoniti jednu porodicu. ''


Ono što mogu da dodam da radnju pratimo iz dva ugla, iz dva vremena - sadašnjost i prošlost (Prvi svetski rat). Sadašnjost se odvija pretežno u Ameriku, dok je prošlost smeštena u Turskoj. U središtu radnje je progon Jermena, genocid koji je izvršen nad njima. Ko što obično biva, kada je opisan rat, knjiga je puna jezivih i stravičnih scena, patnje, bola, umiranja. Niko ne može da ostane ravnodušan i da mu ne zastane srce kod nekih opisa. Kao što i na samoj knjizi piše, slična je Hoseinijvevim Lovcem na zmajeve. 

Omiljeni lik: Seda, Fatma;
Najgori lik: Nabi-beg;
Kategorija: Knjige o ratu, drama;
Izdavač: Laguna, 2015;
Ocena (od 1 do 5): 5;
Šta sam naučila: Kao i u svim knjigama o ratu, da je rat nešto najgore što postoji na ovom svetu, najveće zlo;
Sledeće čitam: O miševima i ljudima - Džon Stajnbek



Nove knjige

Dugo me nije bilo na blogu. To ne znači da nisam čitala i kupovala knjige. Imala sam previše obaveza na fakultetu i morala sam da se u potpunosti posvetim ispitima. Drugi razlog zašto nisam pisala je problem sa internetom, naime komšija od kog sam uspešno kraduckala internet je odlučio da stavi šifru. Sada, kada sam konačno kući, imam svoj internet i konačno mogu da pišem. 

Bila je skoro Noć knjige, ali ja je nisam posetila, umesto toga iskoristila sam popust od 40% na Lagunina izdanja i kupila dva puta po četiri knjige. Izbegla sam Noć knjige zato što ne volim gužvu, a i tada ne mogu ništa da razgledam kako treba, prosto moram da znam šta želim i da uzmem to i što pre izađem iz te gungule.


Svetlo u prozoru - Lusinda Rajli, već sam spominjala njene knjige ovde, imam sve predhodne i prosto sam morala da imam i ovu. Svetlo u prozoru je odlična knjiga (neću praviti recenzije pojedinačno već samo ovde spomenuti kratko svoje utiske). Ponovo pratimo radnji iz dva ugla i dva vremena, sadašnjost i Drugi svetski rat. Njen stil je lagan i mističan. Brzo se čita i do samog kraja je neizvesna.
Kuća sećanja i zaborava - Filip David, ova knjiga je veoma dugo na mojoj listi želja i pročitala sam je čim sam je kupila. Oduševljena sam. Prikazane su nekoliko priče o deci koju su roditelji pokušali da spasu logora i smrti, na koje su sve načine pokušavali da ih sakriju i spasu i da li su baš svi u tome uspeli. Surovo realna, puna jezivih opisa. Poruka koju nosi je vrlo jasna - da rata više ne bude. Puna je lepih rečenica koje sam ja izvukla u moju sveskicu i nadam se da ću ih sukoro podeliti i ovde.
Orhanovo nasleđe - Alin Ohanesjan, kod nas su veoma aktuelne turske serije, ali izgleda da polako postaju i turski pisci. Ovo je knjiga koju trenutno čitam i ne mogu da kažem ništa o njoj jer sam tek na početku. Priča prati Orhana čije je nasleđe deda ostavio nekoj ženi u Americi, sada on ide tamo da vidi zašto baš njoj, opet imamo dve paralelne radnje, sadašnjost i Prvi svetski rat.
O miševima i ljudima - Stajnbek, još jedan dobitnik Nobelove nagrade na mojoj polici. Knjigu nisam pročitala, nadam se da ću stići jer mi je lista preduga. Priča o Džordžu i Leniju koji pokušavaju da uhvate svoje snove. 


Dnevnik jedne ključaonice - Mina Aleksić, ne volim domaće autore, pogotovo ne ove savremene. Međutim, ova knjiga mi je nekako privukla pažnju i prosto sam morala da je kupim. Lagana, tinjedžerska knjiga, vrlo zanimljiva i realna. Ona prikazuje život tri devojke i njihove zoge i (više) nezgode. Pisana u formi dnevnika. Preporučujem je svakoj devojci, ako ne zna ša da ponese na plažu, neka ponese ovo. Treba pažljivo čitati i shvatiti pravu poentu, dakle, ne raditi ništa od onog što ove tri lujke rade. 
Ubiti pticu rugalicu - Harper Li, ovde nemam šta da kažem, osim toga da sam skakala čitav dana i jedva čekala da svane sledeći da odem u knjižaru i konačno je uzmem. Ovo je jedna od mojih omiljenih knjiga i uvek je preporučujem svima. Drago mi je da je Lguna izdala.
Solomonova pesma - Toni Morison, imam sve njene knjige, tj. ovo je poslednja koja popunjuje kolekciju. Pročitala sam samo Voljena i bila sam oduševljena, mislim da u skorije vreme neću čitati njene knjige, ali znam da su dobre i da su teške, ali mora će da sačekaju neko drugo vreme.
Pomen - Ana Houp, još jedna priča o ratu, ovog puta Prvom. Već sam zilon puta rekla da najviše volim knjige o ratu i uvek sam se držala Drugog svetskog rata zato što mnogo više poznajem istoriju iz tog daoba što jeste važno kada se čita knjiga sa tom tmom, ko je na čijoj strani, kada i gde se dešva nešto. Pomen je odlična knjiga, prikazana su nam samo pet dana iz života tri devojek/žene, po samom završetku rata, čiji se životi prepliću. Iako radnja veoma sporo teče, knjiga je dobra, veoma realno opisuje posledice rata, a dotiče se i samog rata.

Меган Макафери

Можда сам већ споменула да сам док сам ишла у основну школу имала велику жељу да прочитам Меганине књиге које су тада тек биле изашле и бле прилично скупе, па нисам могла да их приуштим, али сада, кад се указала прилика да их имам за само 200 динара, искористила сам је, и без обзира што сам изашла из тинејџерских дана ипак сам узела да их читам са великим узбзђењем. Кроз неке тинејџерске проблеме пролазе и одрасли, само они на њих гледају мало другачијие и решавају их на тежи начин. Ја нисам чак ни одрасла, ја сам нешто између J



Меган је америчка новинарка која је уређивала многе познате женске часописе, али је, између осталог написала две књиге о Џески и њеним проблемима које су је прославиле.

Траљави почеци
Прва књига из серијала се зове Траљави почеци, код нас је изашла 2007. у издавачкој кући Лагуна. Имамо прилику да читам Џесикин дневник (обожавам да читам књиге у овом формату). Џесикина најбоља другарица се управо одселила из града, једина особа која је разумела и која јој је била слична. Има она и друге другарице, али ни једна није као Хоуп и са њима је само зато да не би била сама. Старија сестра јој се удаје, па је пажња њене мајке сада усмерена само на њу, док њен отац мисли да Џесика треба да се посвети искључиво трчању. У њеном животу улази и Мркус, чудак, који у школи носи етикету наркомана и момка који сваке недеље спава са другом девојком. И тако нам Џес износи једну годину из њеног живота.
Што се тиче самог стила, мало је неразговртан. Јесте писан у форми дневника, дакле, означени су месеци и дани, и сам тај стил дозвољава скакање са теме на тему, али овде има превише чудних описа који нису карактеристични за дневник. Волим да читам дневнике и тачно знам како то треба да изгледа, ако се књига пише у тој форми онда треба и да се доследно држи истог. Дакле, стилом нисам одушевљена. Језик који користи је лаган и слободан (кад кажем слободан мислим да нема длаке на језику када су у питању вулгарне речи).
Ликови су одлично формирани, пошто је ово просечна тинејџерска књига и они су самим тим такви – просечни тинејџери са својим проблемчићима. Исвак лик је изграђен на посебан начин. Када се зађе дубље у књигу, читалац може веома лако да закључи о ком лиму се пише а да не прочита име, што се ретко дешава у новијим романима.

Омиљени лик: Џес; Маркус (просто су ме увек привлачили 'чудаци')
Најгори лик: Бетин, Џесина сестра; читава Безглава екипа; Хај;
Оцена( од 1 до 5): 4
Категорија: књиге за младе
Издавач: Лагуна 2007.

Додатне порције
Додатне порције је наставак Траљавих почетака. Настављамо да виримо у Џесин дневник. Од ње смо се растали у децембру и након паузе од неколико месеци и не писања дневника она се поново враћа. Сада је у кампу и на прагу зазвршне године у гимназији. Хоуп се још није вратила, Базглава екипа је ту, Маркус јој још увек одвлачи пажњу. Проблеми са родитељима су још већи јер сада треба да одабере и колеџ и направи велики корак у животу. Још је и њена старија сетра трудна, па је пажња њених родитеља још више усмерена ка Бетин. Наравно, ту  су и нови ликови и одговори на питања из предходног дела. Њен љубавни живот је компликованији.
Штом се тиче стила, овде има више детаља и више описа. Помиње и све вежне тренутке из предходног дела па се могу прочитати и независно једно од другог.

Омиљени лик:  Маркус (просто су ме увек привлачили 'чудаци')
Најгори лик:  Манда, Сара, Скоти
Оцена( од 1 до 5): 4
Категорија: књиге за младе
Издавач: Лагуна 2008.

 Да сумирам и обухватим оба дела. Ни у једном тренутку се нисам покајала што сам почела да их читам и ни у једном тренутку ми нису била досадна. Радо их додајем на ону листу књига за младе и топло их препоручујем не само девојкама које корачају ка свету одрастања и имају проблемчиће са другарицама, момцима, родитењима, избором школе и факултета, него и оним старијим. Књиге су добре, скоро па одличне. Вред их прочитати. Меган иде одмах на друго место мојих омиљених писаца за младе, наравно на првом месту је Сара Десен, јер њу нико не може да надмаши.



Меша Селимовић - Тврђава

Тврђава је сваки човјек, свака заједница, свака држава, свак идеологија...

Постоје књиге које се читају брзо, лагано, за пар сати, за пар дана. Постоје и оне које се читају дуго, месец дана па и диже. Не зато што је њихов стил неразговетан, већ зато што имају тежину и вредност и заслужују да се свакој страници посвети пажња, да не остане ни једно нејасно место или реченица.
Дервиш и смрт сам читала веома дуго, трудила сам се да све разумем, али за овако великог писаца потребно је мало више читалачког искуства. Пре двадесетак дана узела сам у руке ову дивну књигу и одлучила да јој посветим пажњу коју заслужује. Читала сам сваког дана по једно поглавље. Ово је књига којој се поново треба вратити, када стекнем још више и читалачког и животног искуства. Једноставно, оне књиге које су вредне су скоро увек написане на тај начин да се другачије схвате са сваким следећим читањем. Трудила сам се и да запишем цитате, све... то је просто немогуће. У  овој књизи је свака реченица вредна и значајна, свака друга поучна.

Роман је објављен 1870.
''Из тог чуда што се зове рат, запамтио сам безброј ситница и само два догађаја, и причам о њима не зато што су тежи од осталих већ што их нико не заборавља.''
Главни јунак овог романа је Ахмет Шабо, младић који се недавно вратио из рата и затекао само остатке свог дома и вест да су му сви помрели од болести. Среће своју комшиницу Тијану и заљубљује се у њу. Иако различите вере они се венчавају и живе веома скромно једва сакупљајући крај с крајем. Фасцинантна је љубав коју осећа према њој, посебно су лепи и дирљиви описи када описује њену лепоту и оно што осећа према њој. Добија посао код Муле Ибрахиа кога је спасио у рату. Важан део романа је када Ахмет одлази невољно са Ибрахимом у село на вечеру код неких угледних сељака. Тамо га наговарају да каже оно што мисли – истину. Када излази из куће бива претучен и понижен. Проналази га Махмут Нератљак и води Тијани. Ибрахим га отпушта са посла а затим Ахмет узалуд покушава да нађе нови. Међутим, Тијана добија посао. О садражају не бих више ништа писала. Просто онај ко чита треба сам да разуме и ужива у неизвесности. У књизи се стално нешто дешава, има пуно ликова, још више догађаја и сви се надовезују један  на други.
Што се тиче стила нема тих рече којим бих га описала, свако ко је прочитао бар део неког Селимовићевог дела зна да је свака његова реченица на месту, да има смисла. Има пуно ликова, али је сваки битан на неки начин, па макар се појавио само у једној сцени. Књига је веома снажна као и сви ликови у њој, заслужује пуну пажњу. Мислим да је потребно и читалачко и животно искуство да би се сваки део разумео, а ја немам ни једно ни друго.  
 Радња романа је смештена у муслиманској средини 17.века, али то није од велике важности јер роман потпуно реално осликава и данашње време и друштво. Није важно ни место јер се ово може догодити било кад, било где и било коме. Главни јунак и приповедач није идеалн и може да буде ко.  Свако ко чита ово дело може да се бар у једном тренутку поистовети са Ахметом.

Као што сам већ споменула, књига је пуна лепих реченица, буквално бих морала да препишем целу књигу када бих хтела да поделим све овде, зато ћу записати оне најдраже (а кад ме заболи рука од писања и куцања, једноставно ћу поставити слике J ).

Оно што није записано не постоји.

Кад не би било рата поклали бисмо се међусобно.

Тајна се дуже памти од јасне истине.



Искуство ме је научило да оно што се не може објаснити самоме себи треба говорити другима.


Ништа друго ме се није тицало, чак ни могући сутрашњи бол. Нико ме никад није позвао, ништа ми није нудио, нити сам ја тражио. И никоме ништа нисам замјерио. Могао сам људима изгледати чудно, као да сам изгубио разум. Нисам имао запослења, нити сам имао куће, нити сам имао нешто, а било ми је свеједно.



Нисмо се договорили, а сута увече смо се опет нашли на огради између двеју башти. И треће вече, и четврто, и љето се охладило, ми смо се крили мраком, не желећи да нико сазна колико смо потребни један другоме. А сви су знали.


Ни хаљину не ваља крпити, а камо ли љубав.



-          Зар лукавство може заменити знање?
-          Искусан човјек би упитао: зар знање може зар знање може замјенити лукавство.
-          Лукавство је непоштење.
-          Није увјек непоштење. Зато што је неопходно.  Као капут зими. Неко то зове мудрошћу.
-          Шта би прво саветовао човјеку коме желиш добро?
-          Да се својим мишљењем не издваја међу људима са којим живи. Зато што ће се онемогућити пре него што учини.

Нико ником не може натоварити толико мука на врат колико човјек сам себи.



Хиљаду нечијих срећних часака биће као овај, али овај никад више. Хиљаду туђих љубави биће као ова, али ова никад више. Никад: једина коначност. Први пут знам шта је срећа, осећам је, видим, миришем.



Никад човек не може тако упропастити живот као кад жели да га поправи, а не зна ни зашто ни како да га поправи, нити зна је л то поправљање или кварење, поготово ако изгуби свој мир.

-          Глупости! Што има више светих склоности иза којих се људи крију, све је више простора за људско зло. Човјек увек измисли разлог изван себе да би се ослободи одговорности и кривице. То је подстицај за заједничку неодговорност.
-          Хоћеш да кажеш да свако одређује шта је добро шта је зло?
-          Свакако! И ниједно зло не може постати добро зато што га прихвата већина.
-          Да ли је одбрана зло? Одбрана вјере, напримјер?
-          Одбрана је често напад.

Све ће проћи, господине, - говорио је тихо Ибрахим Поро. – Али каква је то утјеха? Проћи ће и радост, проћи ће и љубав, проћи ће и живот. Зар је нада у томе да све прође? Па ипак, проћи ће и ово, господине, и овај срам, и ова запрепаштеност, и ове муке због којих бих пристао да умрем без уздаха.


У рату, или великим несрећама, човјек учини и добро и зло, подједнако, једно иза другог. Зато што је несигуран. А у миру све пролази, мисли само на себе.   
Је л та мудрост, да не очекујемо много ни од себе ни од других? Је л то губитак или добитак, ако сазнамо праву мјеру, своју и туђу? Губитак је што је то мјера ситна, а добитак што не тражимо више.

-          Рјечи су ваздух, какву штету могу нанјети?
-          Рјечи су отров, од њих почиње свако зло.

Некад сам, у љутњи, пријетио мржњом, а некад је осјећао.

Рођен сам, изгледа, за ситне ствари, као и већина људи, и није ми жао што је тако.

Поштен сам колико могу, никоме не желим сувише зла, хтео бих да људе више волим него што их жалим, молим се својој срећи да мимо мене прође оно што ме се не тиче.

А оно што се дјеси не може се спријечити. Кад би све људе стрпали у затвор, не би било злочина. Али ни живота. Мрзим злочин али више волим живот и са злочином него опште гробље.

Нико не пита шта си мислио, већ што си учинио. Мисао је само твоја, чин свачија.

Рат је сурова али поштена борба, као међу животињама. Живот у миру је сурова борба, али непоштен, као међу људима.

-          Народ је пуст број, расута снага. Нема једног циља, ништа му није заједничко, осим непосредне користи и страха. Издјељени смо. Село селу неће помоћи ако наиће опасност. Свако се нада да ће њега мимоићи.
-          Народ је расута снага само ако не види заједнички циљ на тајну корист по себи. Ако сазна, ако се увјери, може све. Али прво треба отјерати оне који владају.
Одакле му та твра вјера, коју одбија свака вјероватност? Толики су се надали, а нису дочекали. А нови који долазе опет верују. Човјекова нада је јача од искуства, не може је поколебати туђи неуспех.

Какав је ово живот, какав свијет, у којем чиним зло и кад чиним најбоље. А чиним зло и кад ништо не чиним, остављајући и зло и добро на миру. Чиним зло и кад говорим, јер не кажем оно што би требало. Чиним зло и кад ћутим, јер живим као да ме и нема. Чиним зло зато што живим, јер не знам како да живим. Случајно присуствујем животу и све што учиним није моје.

Тешко је одлучивати о судбини људи. Неспособан сам за то кројење правде, у коју се увек крије макар мало неправде, ма за кога. Никад нисам желио да пресуђујем међу људима, јер у томе правде нема.

Осим трговаца, путују само узнемирени људи, који не могу да остану сами са собом, јуре за новом сликом непознатог свијета, које нуде својим очима, али им душа остаје празна.


Најбољи лик: Ахмет Шабо, Тијана, Мехмут,
Најгори лик: Мула Ибрахим, Осман Вук, Авдага
Оцена (од 1 до 5): 5
Жанр: драма
Шта сам научила: Пуно тога (види цитате)
Издавач: Књигу је издала издавачка кућа Вулкан, као и друге Мешине књиге - Дервиш и смрт и Острво. Нисам сигурна да ли могу да се нађу у електронском издању, али то није важно јер овако добра дела заслужују да се нађу на свакој полици а и нису скупа.