Džejn Ejr

Moram da priznam da je ova knjiga izuzetno teška za čitanje. Takvi su, valjda, svi klasici. Knjige za sva vremena. Knjige koje nikada ne dosade. Zbog te težine su i vredni. Ovaj roman postoji više od sto pedeset godina a i dalje je čitan i popularan.
Jednom sam pokušala da pročitam Orkanske visove, ali izgleda nisam bila dovoljno zrela, pa sam odustala, tako je bilao i sa Gordost i Predrasude. Ali evo, ovu knjigu sam pročitala bez problema. I sada jedva čekam da pročitam ostale knjige sestra Bronte i Džejn Ostin.
Sviđa mi se! Veoma! Život Džej je prikazan na divan način. Njena osećanja su opisana kao da su stvarna. Iako je u velikom delu prikazana kako pati, ona se uvek oslanja na sebe i podiže se sa dna, a nevolje je ne obeshrabruju. Ne sviđa mi se kako je prikazan lik gospodina Ročester, pre svega zato što stalno menja svoje mišljenje i nekako je nestabilan. Očekivala sam čistu ljubavnu priču, ali mi je drago da ovde ima i misterija i događaja koji vuku čitaoca da čita dalje. 
Odgledala sam i dva filma koja su snimljena po ovoj knjizi. Jedan iz 2011. a drugi i 1996.(mada, sam na internetu našla još mnogo filmova snimljenih po povom romanu). Moram da priznam da oba filma imaju mnoge nedostatke, ali mnogo mi se više dopao film iz 1996. Pre svega zbog rasporeda vremena. Knjiga je mnogo teža od filma, iz filmova su izbačene scene koje su veoma potresne. Na filmu ne mogu da se vide osećnja, niti da se prikažu, onako koko ih je Šarlot Bronte opisala u knjizi.

Šarlot Bronte

Ovako sam ja uživala u knjizi.

Ima tako puno lepih opisa, nikako nisam mogla sve da ih prepišem u mojoj svesci citata, potrudiću se da neke prepišem i ovde.

Uzalud je reći da ljudska bića treba da budu zadovoljna mirom. Ona moraju da imaju neku akciju i stvoriće je ako ne mogu da je nađu.


Ona svakako ne mari mnogo za njega, a još je manje iskrena. Da ga je volela, ne bi bilo potrebno da ga onako raskošno obasipa osmesima i neprekidno strelja pogledom, da onako koketira i onako neprekidno rasipa svoju draž. Čini mi se da je, sedeći mirno pored njga, govoreći malo i gledajući manje, mogla pre da uđe u njegovo srce. Videla sam na njegovom licu, sasvim drugačiji izraz, a ne ovaj, ovako grub, dok mu se ona živahno obraća; ali onda je on dolazio spontano, a ne sa ovim izveštačenim držanjem i proračunatim manervima. Po što je čovek mogao drugo da uradi nego da to primi. Da je bez razmišljanja odgovarala na pitanja, da mu se kad je potrobno, obraćala bez grimasa - taj izraz postojao bi srdčniji i grejao bi ga kao blagodetni sunčavi zrak. I kako će uspeti da mu se dopadne kada se budu venčali? Ne verujem da će uopšte uspeti u tome, a to bi bilo izvodljivo i njegova bi žena, u to sam ubeđena, mogla da bude najsrećnija žena na svetu. 


Predosećanja su čudne stvai! Baš kao i simpatije i razna zanimanja. A sve troje pomešano stvara neku misteriju koju čovečanstvo nije rešilo. Nikada se u životu nisam smejala predosećanjima, jer sam imala dovoljno neobičnih iskustava. Verujem da simpatije postoje: simpatije čije dejstvo obmanjuje kjudska shvatanja. Jer treba da znamo da znamenja mogu možda biti samo izrzi simpatije prirode prema čoveku.


Čitaoče, nije nimalo prijatno da vam iznesem sve pojedinosti. Neki kažu da je prava radost sećati se prošlih nevolja; ali čak i danas jedva imam hrabrosti da se prisetim tih časova;moralna poniženja, pomešana sa fizičkim patnjama stvorili su mučno sećanje da ne možemo da se na njih podsećamo. Ne optužujem one koji su me odbili, to se nije moglo izbeći. Običan prosjak često izaziva sumnju, a lepo odeven uvek.


Ja bih uvek radije bila srećna nego dostojanstvena.


Jedan od mojih nedostataka je u tome što mi jezik pokadkad brzo odgovara, a ponekad ne umem da izgovorim ni najobičnije izvinjenje.